Pariski časopis „Revi“ obratio se bio francuskim naučnicima, filozofima, pesnicima i književnicima sa pitanjem: šta je to patriotizam; i da li se on slaže sa ljubavlju ka čovečanstvu? Časopis je dobio mnoge odgovore, među kojima ima i odgovor poznatog istoričara Anatola Leroja-Bolijea.
On je ovako odgovorio: „Pojam o otadžbini prirodna je osnovna misao, za koju se nikako ne može reći, da joj je vreme prošlo. Ja ne držim ljubav prema domovini za predrasudu, kojoj je prošlo vreme i koja samo pritiskuje um i srce čoveku. Ja velim, da je ono jedno od najviših osećanja, koja mogu oblagodariti dušu i uzvisiti ljude nad uskim samoživim interesima. Reći, da je ljubav prema domovini isto i što mržnja na strance ili šovinizam, značilo bi, ne razumevati mu pravu suštinu i iskretati mu prirodu. Meni predlažu, da se patriotizam zameni kosmopolitizmom, ljubav prema domovini ljubavlju prema čovečanstvu. Čovečanstvo, posmatrano kao nešto, što sve obuhvata, kao veliko biće, velika je i plemenita misao, ali je i suviše neodređena, suviše nejasna i za većinu ljudi, suviše daleka. Taj pojam suviše je metafizičan. Ja ne mislim, da ljubav prema domovini i čovekoljublje stoje u protivrečnosti i da smetaju jedno drugom. Nema potrebe, da se mora birati ili jedno ili drugo. Moja savest kaže mi, da ja mogu ljubiti svoju otadžbinu i u isto vreme celo čovečanstvo. Pravi patriotizam ne može želeti zla drugim narodima. Patriotizam ne isključuje ni uvažavanje tuđeg prava, ni duh pravičnosti. Naprotiv patriota, koji ume razmišljati zacelo će priznati u svom srcu da svaki narod ima pravo ljubiti svoju otadžbinu i držati, da mu je dužnost da to čini. Patriotizam može učiniti, da ljudska savest bude osetljiva i umesto, da u duši uguši pojam o pravu, pomoći, da se taj pojam razvija i da se potpuno srodi sa dušom svakog građanina.“