Дан: 13. јануар 1904.

  • Ljudi su svuda ljudi

    SITNICE Poluzvanični list solunskog vilajeta doveo je onomadno ovakvu policisku naredbu: „Sa žalošću konstatujemo, da neke individue zauzimaju ćoškove po ulicama i tu dočekuju muhamedanke, vređajući ih drskim rečima i bezobraznim ponudama. Kako ovo poniženje vređa propise islama, to u interesu javnoga morala i da bi pribavili važnost božjim zakonima javljamo svima i svakome, da…

  • Rđav račun

    SITNICE Pred prvostepenim sudom u Hamburgu odgovarala je neka stara dama od svojih 81 godinu „za lišenje slobode.“ Ona se posvadi sa svojim sluškinjama i otera ih, ne plativši ih. Kada su obe otpuštene sluškinje nekoliko dana za tim došle staroj gospođi u stan, da uzmu svoje stvari, ova zaključa vrata za njima i zatvori…

  • „Dim u dim“

    skica Poglavlje 2 Dođe vreme i da se dâ ocena. Učitelj se već oseća kad da je na konju. Poslednja deklamacija bila je sjajna. Još zuje u ušima odbornika one poslednje reči „Jer ako me ne zovete — doćiću i sam.“ Eno Vilimana odbornika, još se smeje, još nikako da dođe k sebi, jednako briše…

  • Lov na ljude

    (prevod s engleskog) Bio sam tada još mlad i jak. Srce me je vuklo ka nepoznatim zemljama i ljudima; hteo sam da živim drukčije, no svi ostali ljudi. Nikoga više nisam imao od roda, te sam mogao da radim šta sam hteo; novaca samo imao dosta od nasleđa. U zapadnom delu Amerike bili su tada…