Naprotiv, ako misliš da se dobro provedeš i opet kući dođeš, a ti pregledaj najpre oba tvoja revolvera, jesu li u ispravnom stanju. Oni ti mogu biti mnogo potrebniji, no frak i lakovane cipele.
u sam se malo čudio svemu tome, ali učinih kako mi je on rekao, te malo posle toga uđoh sa Sen-Vrenom zajedno na taj čudnovat bal, oružan od glave do pete kao da idem u bitku, a ne na igranku.
I dobro je bilo što sam tako učinio. Ceo prisutni svet bio je isto tako odeven i oružan, kao i ja. Niko nije skidao šešira s glave, svakome viri iza pasa cev od revolvera ili nož, ili oboje zajedno. Žene su bilo odista lepe, kao što mi je Sen-Vren u napred rekao. Velike, crne vatrene oči; bujna kosa, bleda koža i stas vitak i gibak. Pa ipak među svima prisutnima najviše je moju pažnju privlačila jedna osoba, koja nije bila ni lepa ni mlada, pa čak ni ženskog roda. To je bio jedan visok, krupan čovek džinovskog izgleda, duge brade i surova natmurena pogleda. Sedeo je mirno u u jednom ćošku, nikoga ne gledajući, ma da je izgledalo, da svakoga poznaje. Ipak, nad ga čovek duže posmatra, morao je da nađe, da mu na tvrdom licu ima nečega primamljivog. Biće da su to bile oči njegove, koje su po katkad imale sasvim blag, gotovo nežan izraz.
— Ko je onaj čovek? zapitah Sen-Vrena najposle.
— Bolje ne pitaj, u toliko ćeš onda mirnije noćas spavati, odgovori mi on.
Ali kad ja stadoh navaljivati, on mi ispriča ukratko istoriju toga čoveka. Pre petnaest godina upali su mu jednog dana Indijanci u kuću dok je on bio ni putu, i pobili svu čeljad. Žena i mlađa mu kći spasle su se kao kakvim čudom, a stariju mu devojčicu odveli u ropstvo. Od toga doba, taj čovek nije više bio čovek, no prava zver. Narodno je verovanje da je on više Indijanaca od tada pobio, no što ima zrna prašine u pustinji. Najužasnije stvari pričale su se o njemu i svaki ga se bojao. Ali ćeri ipak nije našao mada je još neprestano traži. Njegovo ime, Segen, bilo je užas po sve Indijance.
Dok mi je moj prijatelj još to pričao, nastade u drugom delu sale nekakva gužva. Ja iz početka i ne obraćah pažnju na to dok ne vidoh, da su se dva Meksikanca potukla. Iz toga se izrodi opšta bitka, ma da ja nisam razumevao zašto i kako. Dosta to da se dampe najedan mah pogasite, revolveri počeše da rade, soba so ispuni dimom i drekom, kao da smo svi u paklu. Od jednom osetih kako me neko u mraku ščepa za vrat, a u isto vreme nožem udari u desno rame. Bez oklevanja ja trgoh svoj nož i zamahnuvši strašno, udarih nekoga u grudi. Tako mi se bar učini, jer se posle nisam mogao tačno da setim kako je sve bilo. Nekolicina njih navali tada na mene, branio sam se koliko sam mogao, ali mi svest poče lagano da mrkne, rame me je strašno bolelo, te se skljokah na pod…
Kad sam se opet probudio, nađoh ov u jednoj meni nepoznatoj sobi. Pored mog kreveta sedela je jedna stariji ženska sede kose i tužna lica i jedna sasvim mlada devojka, lepa kao prolećni cvet. Ispričaše mi, na moje pitanje, šta je sve sa mnom bilo. Ranjen sam bio u onoj gužvi tako opasno, da sam pune tri nedelje bio u nesvestici! Sen-Vren je morao sa svojim društvom da otputuje, a mene je ostavio kod njih na nezi. Moj sluga konj i pas takođe su još tu bili. Kroz nekoliko meseci ću se vele, sasvim oporaviti i moći izlaziti; dotle će one da mi prave društvo.
Još prvog dana doznadoh iz razgovora da su njih dve žena i kći onog strašnog Segena. To me neprijatno dirnu, ali gledajući lice Zoe (tako se zove kći) lako sam na to zaboravio.
Gledajući nju, lako sam zaboravio i sve drugo na svetu, sve moje planove i želje. Nedelju dana docnije bio sam već tako zaljubljen, kao niko na svetu, a dve nedelje docnije, znao sam da i lepa Zoa mene voli. Ona me je negovala svojom ljubavlju, tako da su mi dani neosetno prolazili; ja bih najradije bio pristao, da večito tako budem bolestan. To su izvesno bili najlepši dani moga života.
Jednog dana, kada sam opet bio već sasvim ozdravio, otvoriše se naglo vrata na sobi, u kojoj sam sâm sedeo i Segen stade preda me. Pruživši mi ruku i bez ikakva uvoda reče mi ovo:
– Ja znam da vi volite moju kćer, a ona mi je i sama malo čas priznala, da i ona vas voli. Ja nemam ništa protiv toga da vam ona postane žena. Kad čovek ima žensku decu, mora uvek da bude spreman na to, da mu je jednog dana stran čovek odvede. Ali ja vam mogu moju kćer dati samo pod jednim uslovom. Čujte me dobro i razmislite se, pre no što mi odgovorite.
(Nastaviće se)