Pariski, list „Liberte“ saznaje iz Berlina, da nemački prestolonaslednik u poslednje doba otvoreno oponira svome ocu. On se sa njime ne slaže u mnogim stvarima i zbog toga došlo je do oštrijih reči. U poslednjoj takvoj oceni carević je ovako govorio svome ocu:
— Ako ne mogu živeti slobodno u Nemačkoj, otići ću u Englesku i neću se vraćati, dok ne budem u Nemačkoj dobio pravo da slobodno mislim. Kao potporučnik u našoj vojsci, dužan sam povinovati se Vama u svemu, što se odnosi na vojničke stvari, ali kao čovek i kao Nemac ja imam prava da mislim, kako hoću. Ni vi se ni ste uvek klanjali mislima svoga oca, zašto onda ištete od mene, da ja Vas većma slušam, nego što ste Vi slušali Vašega oca?
Kada je car Viljem čuo ove reči svoga sina, on se naljuti i naredi, da mu nepokornog sina stave u vojnički zatvor.