STRANA POLITIKA
I u pruskoj poslaničkoj kući pre četiri dana otpočela je opšta budžetska debata. Najozbiljnije sa pretresalo pitanje o kanalima, opšti finansiski položaj i poljsko pitanje, naročito odnosi u Gornjoj Šleziji gde je otporna snaga kulturnoga poljskog elementa najveća protiv brutalnih nasrtaja nemačke vlade. Politika nemačke vlade vrlo je prosta: ona hoće da Poljaci postanu Nemci, koji, pored nemačkog jezika, govore još i poljski. Da bi to postigli, Nemci ne prezaju ni od kakvih sredstava, oni idu čak dotle da Poljacima u privatnome saobraćaju zabranjuju njihov maternji jezik i da vređaju njihovu narodnu čast. Politiku nemačke vlade protiv Poljaka najbolje je ilustrovao pruski ministar unutrašnjih dela baron Hamerštajn u jučeranjoj sednici poslaničke kuće. Pustimo njega da govori: „O kakvoj promeni vladavine u Gornjoj Šleziji ne može biti ni reči. Mi ćemo s punom energijom suzbijali težnje Poljaka i održati nemačko gospodstvo u Poznanskoj; to važi i za Gornju Šleziju. Tamo su odnosi malo drukčiji nego u Poznanjskoj. U Gornjoj Šleziji imamo mnogo obrađene zemlje koja je skoro sva u nemačkim rukama, imamo katoličko sveštenstvo čiji se zastupnici oduševljavaju nemačkom državnom idejom i najzad tamo imamo razvijene zanate, koji su u čisto nemačkome duhu. To su faktori s kojima imamo da računamo. Na žalost, i u Gornjoj Šleziji Poljaci su se udružili sa socijalistima, i to je tamo izazvalo toliko ogorčenje da je vlada primorana preduzeti energične mere. S poverenjem u patriotsko raspoloženje ovoga visokoga skupa, mi ćemo tražiti veće novčane žrtve da bi se tamo zaštitili nemački interesi. Kad poslanik Rihter veli da se ne vidi nikakav uspeh naše poljske politike, onda ja mogu potsetiti na to da se jedna tako velika borba vrši polako i neprekidno, i naš zadatak uvek mora biti taj da upotrebimo sva sredstva, da se poljsko osećanje uguši a nemačko osećanje da se sve dalje razvija. Poljaci moraju da ostanu samo zato u Pruskoj jer ovi ne znaju kuda bi inače. Oni neće da uđu u sastav ni jedne od sadašnjih država; cela poljska agitacija svodi se na to da Poljaci osnuju svoju nezavisnu kraljevinu. U poljskim listovima se kao krajnji cilj svih poljskih težnji proklamuje nezavisnost. Poljski Sokoli postoje kao jezgro buduće vojske, koja bi za sobom imala ceo narod, kad bude ustala za nezavisnost Poljaka. Ova misao ne postoji samo kod pesnika i mladih avanturista, ona prožima sve što pripada velikom poljskom narodu. Ali Poljaci moraju nemački učiti i nemački govoriti. Kad bi Poljaci rekli da oni hoće samo Prusi da budu, onda bi vlada prema njima zauzela drugi položaj. Na žalost sasvim drukčije stoje stvari. Sve što je prusko napada se i baca u prašinu. Ja mislim da je naša velikodušnost još uvek suviše velika. Mi nemamo s protivnikom šta da pregovaramo, mi imamo da zapovedamo, oni imaju da slušaju.“
Eto nemačke politike; [nedostaje reč] politike nasilja. Ali, u krajnjoj analizi, to je za Poljake dobit jer imaju čistu situaciju, Najkulturnije slovensko pleme umeće da odbije brutalne napade na svoje najintimnije osećaje i najlepše tradicije.