Peta alineja čl. 44. projekta zakona o nar. školama glasi:
„Povišica se dobiva posle 4 godine u mestima trećeg reda, posle pet godina u mestima drugog reda, i posle šest godina, u mestima prvog reda, ako za to vreme rezultat ocena iznosi preko 3.5“.
Čl. 36. istoga projekta glasi:
„Upražnjena učiteljska mesta popunjavaju se stečajem, koji se objavljuje preko službenih listova. Pravo na bolja mesta imaju oni kandidati koji imaju jaču spremu, prvenstveno koji su svršili redovno Veliku Školu, više godina uspešne službe i primerno vladanje.“
„U slučaju jednakih kvalifikacija prvenstveno pravo na bolje mesto ima onaj, koji ima veće porodične potrebe za to mesto“.
Tako, od reči do reči, glase gornji članovi iz projekta zakonskog što ga je spremio g. ministar prosvete.
Kad se svaki član za sebe pročita, izgleda, da vidiš, i dobro. Ali, kad se ta dva člana projekta, koji prete da postanu zakon, stave ovako jedan pored drugog i prouče, tek onda se vidi kako su oni u užasnoj kontradikciji, da apsolutno ne mogu ostati jedan pored drugog.
Da to dokažemo.
G. ministar je podelio učiteljska mesta u Srbiji na tri klase. Najzabačenija sela u brdskim krajevima dolaze u treću klasu; bolja sela i varošice u drugu, a okružne varoši u prvu. Po čl. 44. projekta najgora mesta dobijaju povišice posle 4 godine malo bolja posle 5 a najbolja posle 6 godina. A čl. 36. veli da će bolje mesto dobiti bolji učitelji, sa jačom spremom i većim potrebama. Može li to ostati da učitelj za to što je bolji, spremniji, bude kažnjen, mesto nagrađen?! Za to što je odličan, što je valjan i spreman može dobiti bolje mesto, ali ga za to ministar hoće da kazni i da na zlehudu povišicu čeka ravnih 6 godina, dok je njegov drug, manje spreman, dobija posle 4 godine. Čudno je načelo ovoga projekta zakonskog. Priznajem ti učitelju da si odličan, da si spreman, dajem ti za to bolje mesto, ali te za to kažnjavam platom i hoću da čekaš 6 godina za povišicu. Može se reći: „Pa kome je to krivo neka ide u selo, u mesto treće klase“. To je lepo. Ali, neko mora biti i u mestima prve klase, a razume se, da će tamo biti vredniji i spremniji, i sad, zar su oni krivi, što su vredni i spremni, pa da ih ministar kažnjava?
Novakovićev zakon bio je u tome napredniji. On je svima davao povišice posle 4 god. On je za rđava mesta odredio godišnji dodatak, po kome je dosuđeno to mesto, bar mu se, zbog nezgoda u životu, daje naknada u novcu, a ne kažnjavaju se drugi, za to što je on u gorem mestu.