Po novom zakonu o štampi, uvreda stranih vladara i njihovih domova kazni se zatvorom od jednog do šest meseci. Na prvi pogled ta kazna, iako velika izgleda i umesna i opravdana; kad se međutim to pitanje bliže razmotri, vidi se, da je ona i neumesna i nepravedna. Evo zašto. Nepravedna je zato, što je strana štampa sve naše vladaoce, i one koji su bili dobri, i one koji su bili rđavi, obasipala najodvratnijim grdnjama, ne birajući nikad ni reči, ni izraze; a neumesna zato, što je neostvarljiva. Primenjivati tu zakonsku odredbu, stalno, u svakoj prilici, kao što bi trebalo da se zakon primenjuje, odvelo bi do takvih apsurdnosti, da bi im se i sam g. Stojan Protić smejao, kad bi umeo da se smeje.
Na primer: u Belgiji, otkako je na prestolu sadašnji kralj Leopold, još nijedan novinar nije kažnjen za uvredu Veličanstva, i ako je, baš u radikalnoj belgijskoj štampi bilo strahovitih ispada protiv privatnog života kraljevog. To se tamo ne kazni, jer ne da sam kralj. Ali ako nekom srpskom novinaru padne na pamet da prevede jedan takav članak na srpski i štampa u kom listu, biće kažnjen za uvredu Leopolda. Ili: napiše neko ovde kod nas, da je Kastro, predsednik Argentinske republike bio u mlađim svojim godinama osuđen na dvadeset godina robije za krađu i razbojništvo – što je sušta istina – eto vam opet uvrede jednog glavara države i zatvora od nekoliko meseca. Ili napiše neko, da je sadašnji kineski car vanbračno dete svoje matere – što je takođe istina – hajde opet u zatvor. U zatvor zbog svake saksonske princeze, koja se zaljubi u kakvog probisveta, u zatvor zbog svakog opskurnog nemačkog kneza, kome padne na pamet da dune u svet sa kakvom jahačicom iz cirkusa, u zatvor zbog… i tako dalje, u beskonačnost. Ima li to smisla i imena?
Pa ćemo onda otići u zatvor za svaku oštriju reč protiv Onoga; u čijoj državi danas leže stotinama popaljenih sela srpskih, kao da je Srbija još srpski pašaluk. Zar onda da se ne bunimo?
Istina, u zakonu ima još odredaba, da se kazne samo uvrede onih vladara u čijoj se zemlji i našem kralju daje ista zaštita. Ali ta je odredba za naše prilike iluzorna. Zakoni gotovo svih zemalja imaju tu odredbu, pa ipak piše o našem kralju ko šta hoće i kako ko hoće. Kakva je to onda zaštita?
Naš ustav istina ima jedan član po kojem se uvreda stranih vladara mora kazniti. Na sve kritike u Narodnoj Skupštini g. Stojan Protić je uvek odgovarao, da ustav naš zahteva i da se drukčije ne može. Moglo se, samo da se htelo. Trebalo je samo, određujući u načelu, da se uvreda stranih vladara kazni, dodati u zakonu ovu blažu odredbu: „na izričit zahtev predstavnika te države“ i onda bi sve bilo dobro. Onda bi prave uvrede bile odista kažnjavane po zakonu i po pravdi. Ovako pak, kako danas naš zakon o štampi propisuje, ceo član o uvredama stranih vladara nije ništa drugo, do sigurno oružje u rukama g. Stojana Protića, da kazni svakog srpskog novinara kad god mu se prohte i da zapuši usta svakom onome, koji ne misli kao on.