STRANA POLITIKA
Članak „Dejli Njusa“ o rusko-japanskome sporu interesantan je sa svoje originalnosti i iskrenosti. On je danas skoro izuzetak u engleskoj štampi. Liberalni organ misli da ruska nota koja će se ovih dana predati u Tokiju, predstavlja, poslednju periodu pregovora. Posle ovog odgovora imaćemo mir ili rat. „Dejli Njus“ priznaje bez ustezanja, da će većina engleske publike biti veoma razočarana ako rat ne bukne. Izvesno je da se u Engleskoj ne oduševljavaju za Rusiju, ali, s druge strane, publika nije dobar diplomata i nema mnogo doslednosti. Ona danas želi rat između Rusije i Japana, kao što je želela rat s Nemačkom, posle čuvenog telegrama Krigeru, ili s Francuskom, u vreme Fašode, ili sa Sjedinjenim Državama u vreme venecuelske afere. Za sažaljenje je što se, u ovakvim okolnostima, izvesni listovi odaju pravoj kampanji protivu Rusije.
Pogledajmo uostalom, šta bi Engleska dobila kad bi Rusija čak i pretrpela poraz, što je vrlo sumnjivo. Neprijateljstvo Francuske i povećanje Nemačke. Za svakog koji iz bliza prati nemačku politiku očevidno je da se ona sprema za trenutak kad će moći da prigrabi sve pogranične oblasti koje su na njenom Istoku. Dakle kakav interes imamo mi da podržavamo nemačku politiku?
S druge strane, kakav interes imamo mi da nagonimo Rusiju da svoje širenje okrene prema Indijskome Okeanu. Zar ne može Rusija sama i celu Evropu da štiti od jedne opasnosti koje se mnogo više treba da bojimo, na ime od velikog ustanka azijskih naroda protiv bele rase pod vođstvom Japana? Mi ne treba da imamo nikakvih aluzija o Japancima. Oni nas isto tolio vode koliko i ostali stranci na Dalekom Istoku. Njima Rusija smeta; i ako Japan uspe da nju potisne, što je vrlo sumnjivo, onda će on jednim kamenom da učini dva udara; on će se osloboditi Rusije i ujedno načiniće je engleskim neprijateljem na jugu Azije.
Ostavimo na stranu osećaje. Mi možda ne volimo unutrašnju politiku Rusije, ali mi smo izgubili pravo kritike posle svega onoga što smo učinili u Transvalu.
Izgleda, međutim, da se ceo ovaj sukob može izravnati, ako se Rusiji ostavi Mandžurija a Japanu Koreja.
Zaključci ovog lista u toliko su važniji što je to organ velike engleske liberalne stranke. koja je ostala dosledna svojim istinskim liberalnim tradicijama, i koja u ovom trenutnu najviše ima izgleda da dođe na vladu.