STRANA POLITIKA
„Ono što danas ceo svet s nestrpljenjem očekuje to je ruski odgovor na poslednju japansku notu. Misli se da će se on već danas telegrafisati u Tokijo i da on ne predstavlja non possumus, kao što su to engleski listovi uporno tvrdili. „Havasova Agencija“ već saznaje iz Vašingtona da je sadržina ruskog odgovora Japanu već saopštena različnim ministarstvima spoljnih poslova i da je on naročiti predmet izmene misli između Sjedinjenih Severoameričkih Država, Francuske i Engleske. Utisak ruskog odgovora, u kome ima ustupaka preko svakog očekivanja, je taj da će se rat izbeći. Ali ako se pored svih ovih popuštanja, ovaj sukob izrodi u rat onda će za to nositi odgovornost sam Japan, koji će biti moralno usamljen.
Rusija je, u ovome svome odgovoru, kako se saznaje, išla do krajnjih granica, i vodila je čak računa i o nepoverljivosti Japana koji je, kao što znamo, tražio da se sve koncesije utvrde u formi ugovora, koji bi bezbedno trajni mir između Rusije i Japana. Ruske koncesije koje bi dobile formu ugovora ove su: (1) Rusija priznaje Japancima prvenstvo u Koreji i odobrava sve japanske zahteve o Koreji; (2) Rusija priznaje suverenstvo Kine nad Mandžurijom; (3) Rusija priznaje važnost svih ugovora koje je Kina zaključila o Madžuriji i hoće svima državama ugovornicima dakle i Japanu, da obezbedi sve koristi od tih ugovora; (4) Rusija ne smatra nikakav događaj koji bi se u Koreji desio kao povod za rat čak i kad bi Japan poseo Koreju; (5) Rusija je gotova sve ove koncesije da stavi u formu ugovora i na taj način da im dâ obavezan karakter.
Ali prema informacijama iz francuskih vladinih krugova u ovim širokim ruskim koncesijama još ne treba gledati mirno rešenje sukoba. Japanci nalaze da je Rusija doista učinila velike ustupke, da je vodila računa o svima japanskim zahtevima. Ali to još ne znači dobru volju Rusije, nego samo veštinu njene diplomatije, koja hoće svu odgovornost za eventualni rat da baci na Japan. Japanski državnici ne poriču da su predusretljivošću Rusije došli u nepriliku, ali se oni pozivaju na to da sve ove koncesije ništa ne menjaju stvaran položaj Rusije u Mandžuriji. Suverenstvo Kine nad Mandžurijom je doista u opštim izrazima priznato, ali i Engleska nije osporila suverenstvo Sultanovo nad Egiptom pa ipak ona u Egiptu vlada. Rusija će u Mandžuriji stvarno da vlada pored svega toga što rečima priznaje suverenstvo Kine. S toga u francuskim vladinim krugovima drže da je teško ukloniti ono nepoverenje koje u Japanu imaju prema Rusiji. Japan je prvo tražio garantije za svoje zahteve koje bi mu Rusija eventualno priznala. Sad Rusija daje te garantije u jedino mogućem obliku, u obliku ugovora. Japan traži i moralne garantije, ali se o tome ništa određeno ne može reći. S toga u merodavnim krugovima još nisu sigurni da će ovaj tako miroljubivo sastavljen ruski odgovor doneti mira.