Sadržaj
- Uloga njena u rusko-japanskome sukobu
- Plate japanskih novinara
- Ton japanske štampe
- Ozbiljniji japanski listovi
- Japanski listovi na engleskom
Uloga njena u rusko-japanskome sukobu
Još od početka rusko-japanskoga sukoba, japanska je štampa igrala važnu ulogu. Ona je, onakva kakva je, učinila sve što može da na sebe privuče pažnju publike. Ona je hučna, pristrasna, nepravedna, kao i mnoge njene evropske sestre. Uopšte nju inspiriše najžešći nacionalizam. I ona ima prema „varvarskim idejama“ (evropskim) najdublje preziranje koje sažaljevaju prosvećeni reformatori, jer baš tim „varvarskim idejama“ oni imaju da blagodare za svoju današnju snagu.
Plate japanskih novinara
U istini, biti publicista nije tamo nikakvo sjajno zanimanje. Ima retkih izuzetaka. Književnici pisci ne odaju se tako rado novinarstvu, kao u Evropi. I mladi ljudi koji se tamo odaju novinarstvu obično nemaju nikakve prethodne spreme. Njihova je plata mala — 30 do 50 jena mesečno, to jest 78 do 130 dinara. Samo vrlo daroviti novinari dobijaju 100 ili 120 jena, 260 ili 312 dinara.
Ton japanske štampe
Po ovu cenu ne može ni da se piše, kakva akademska proza. Drukčije se tu piše.
Tako list „Jorodcu“, koji je veoma rasprostranjen, naročito voli da se zanima skandaloznim otkrovenjima. On otvara strahovito indiskretne istrage ; na primer:
— Čuveni ljudi koji imaju ljubaznice.
— Čuveni ljudi koji imaju vanbračnu decu.
Ili još:
— Žene koje izdržavaju glumce.
Eto to se kod njih zove biti obavešten. I to su tamo najbolje informacije.
U ovim studijama o naravima ponekad figurišu strane diplomate, čak i ako ništa ne mora biti u istini.
Ali reporteri izvesnih japanskih listova ne poštuju ništa, čak ni svoje saveznike ni svoje prijatelje. O tome bi znao nešto da priča engleski poslanik u Tokiju ser Klod Makdonald, koga je jedan japanski listić, posle saveza od 1902, optuživao da je „besramni bludnik i da ne poštuje čak ni udate žene“. Ser Klod je bio svestan da nikako nije zaslužno ovaj prekor, zbog čega protestuje kod japanskog ministra spoljnih poslova i zatraži da list uzme reč natrag. I znate šta je taj list štampao da bi opovrgao svoje pisanje? Evo šta:
„— Na preklinjanje ministra spoljnih poslova, mi prekidamo naša otkrovenja“.
Ozbiljniji japanski listovi
Ali ima u Japanu i ozbiljnijih listova koji pišu s mnogo više dostojanstva, i koji imaju svoju publiku. Na prvo mesto dolaze Džidži Šimpo (Vreme) i „Tokijo Niši Niši Šimbun“ („Dnevno Tokijske Novosti“), List „Niši Niši,“ koji ima svoje dopisnike u Pekingu, Seulu, Carigradu i Petrogradu ima za vlasnika barona Ita Mijodži. Uveravaju da Markiz Ito i maršal markiz Čamagata rado inspirišu ruskog dopisnika toga lista.
List „Džadži“ je najbolje informisan od svih japanskih listova. Njegov je direktor Fukuzava Sutedžiro, sin osnivača ovoga lista. Taj je osnivač bio ujedno i vlasnik privatnog univerziteta u Tokiju. Profesori su bili njegovi saradnici i list je stekao glas sa svojih ekonomskih članaka. Vrlo je nepristrasan i ni malo se ne usteže i da ponešto oštro prebaci svojim sunarodnicima: što u Japanu kao i u Evropi nije i bez nešto opasnosti. To čini čast ovome listu.
Još treba spomenuti “Majniši Šimbun.“ (Dnevne novosti), čiji je direktor, Šamada Saburo, naprednjak, pristalica grafa Okume, napustio politiku jer mu je postala odvratna (nije potrebno biti samo Japanac pa pokušati to isto) i sada se posvetio tome da putem štampe širi „buđenje moralnoga smisla i razvijanje prava žene.“ „Kokumin“ („Narod“) je bukač, larmardžija i neprijateljski raspoložen prema strancima. „Tokijo Azaši“ je vrlo dobro obavešten, organ srednjeg staleža, vlasnik mu je jedan veliki japanski bogataš Murajama; on je sebi dopustio taj luksuz da ima svoga naročitog romansijera Dabi-Ana koji piše samo za „Tokijo Azaši“ i ima obezbeđenih 120 jena ili 350 dinara mesečno.
Svi ovi listovi imaju svoju publiku, — i svoje protivnike takođe. Ovi protivnici — to je publika drugih listova — daju im nadimke. Hučni „Kokumin“ nazivaju „truba“ (rapa). Ozbiljan „Džidži“ koji se naročito bavi ekonomskim i finansijskim pitanjima krstili su „Zlatno tele“ (Haj-Kin-Š.)…
Japanski listovi na engleskom
Mnogi japanski listovi izlaze na engleskom jeziku. Može se pomenuti samo najbolji među njima: „Japanski Tajms.“ Ovi engleski listovi su većinom uređeni u antiruskom i antifrancuskom duhu. Ali njihov glavni saradnik su većinom Makaze.
⁂
Eto kakva je japanska štampa. Ona opominje na sâm Japan. Dobro i rđavo, bolje i najgore tu se graniče. Ali Japan nema monopola za takve suprotnosti.