SITNICE
U amsterdamskoj bolnici sekli su nogu ranjenom mornaru. Profesor Tilanus vršio je operaciju. Mornar je pri tom mirno pušio iz svoje lule, tek ovaj ili onaj put da se ugrize za usne, inače je srčano podnosio svoj teški bol.
Profesor Tilanus divio se duševnoj snazi njegovoj i stane ga hvaliti na sav mah, mećući mu zavoj na ranu.
Na jedared vrisne srčani bolesnik. Profesor ga je ubo iglom.
— Šta, sada jaučete, a kad sam nogu sekao…
— To je istina. Ali, profesore, ubod iglom nije bio potreban.
Mornar je imao pravo.