Pod ovim naslovom „Rusija“ donosi ovaj članak:
Kako stoje strane države prema rusko-japanskom konfliktu? Ovo pitanje u sada već uzmućenom vremenu ima veoma veliko značenje.
Države, koje nisu zainteresovane u stvarima Dalekoga Istoka, naravno, mogu samo sa strahom gledati na mogućnost narušenja opštega mira. Jedan današnji telegram iz Rima saopštava, da su i kralj i politički krugovi poraženi vešću o prekidu diplomatskih odnosa između Rusije i Japana. Vrlo je verovatno, da su takve iste osećaje imale i druge države evropske, koje nemaju neposrednih veza sa aziskim Istokom. Ekonomski život u sadašnjosti tako se komplikovao, uzajamni trgovački odnosi svih delova sveta tako su se isprepletali među sobom, da rat između Velikih Sila, ma gde da bukne, mora biti refleks međunarodne trgovačke razmene, i mora biti od štete po svaku ratničku državu, po svaki narod.
Usled rusko-japanskog sukoba već sada su opale vrednosti svima hartijama na berzama, dakle, kapitali, koji pripadaju svima državama, negde manje negde viši, ali su se ipak smanjili.
Različni su odnosi prema rusko-japanskom sukobu onih država, koje su neposredno zainteresovane u stvarima istočno-aziskim. Različnost interesa različnost, ciljeva i zaustavlja ove države, da različno gledaju na sve veću zaoštrenost konflikta.
U države, koje su najbliže zainteresovane u Istočnoj Aziji, treba uračunati, prvo, Kitaj; za tim Englesku, Sev. Američke Države i Nemačku. Kitaj će, svakako, zauzeti neutralan položaj, kao i Nemačka. Što se tiče Engleske i Sjedinjenih Država Sev. Amerike, prva je od njih igrala i još produžuje igrati dosta čudnovatu ulogu u rusko-japanskom konfliktu. Agitacija engleske štampe, kako u samoj Velikoj Britaniji, tako i na Dalekom Istoku, veliki je i ozbiljan uzrok, da se kriza do ovog stepena dovode. Kao oficijalni saveznici Japana, Englezi su u pravu, da izraze simpatije za saveznički narod; ali, naravno te simpatije nisu smele prelaziti u svakovrsna podbadanja Japanaca protivu nas.
Istovremeno sa agitacijom kroz štampu, i neki od ministara veliko-britanskih smatrali su za potrebno podržavati ratničku usplamtelost Japanaca izjavama svojim, da će Engleska tačno ispunjavati svoje dužnost, koje joj nalažu saveznički ugovori. Pa ipak, u poslednje vreme jasno se primećuje neka reakcija, bar u naklonosti viših državnih krugova. Savez s Japanom, kao što je poznato, obavezuje Englesku, da priteče u pomoć svome savezniku samo u tom slučaju, ako on moradne stupiti u borbu sa dve ili više država. Dok se borba vodi jedan protivu jednog, drugi saveznik ostaje neutralan. Prema svima izgledima, Engleska će se rešiti da se drži toga neutraliteta.
Uloga Ujedinjenih Sev. Američkih Država još nije potpuno opredeljena. Sve do poslednjeg cirkularnog saopštenja ruske vlade o priznanju ugovornih prava u Mandžuriji svih država, Amerika je podbadala Japance ka agresivnoj politici, u nameri, da se jedanput reši Mandžursko Pitanje. Ali posle toga saopštenja, severo-amerikanska je vlada izgleda, promenila svoje stanovište. Sada pak, Mandžurosko Pitanje rešava rusko-japanski rat, i predviđa se mogućnost, da će ga Rusija rešiti na opšte zadovoljstvo, i prema tome sukob ovaj može Americi naneti samo jednu štetu. Bogato postavljena trpeza od strane Rusije i Japana, razume se, veoma je prijatna za sev. američane: ali teško da će sume, utrošene na ovu trpezu, nadoknaditi one gubitke, koje će trgovina sev. američka još za vreme rata podneti. Rat ovaj izazvaće, nesumnjivo potpun zastoj u trgovini na Dalekom Istoku: a posle rata, ekonomski život u predelima gde se on odigrava, svakojako neće se moći brzo uspostaviti.
Na taj način, sa ekonomske tačke gledišta, Američani nemaju osobito dobiti od ovoga rata. A sa političke tačke gledišta Sev. Amerika, naravno, ne bi imala ništa protivu slabljenja kako Rusije na Istoku tako i Japana. No da li će rat doneti tako slabljenje protivnicima? A šta onda. ako jači od njih posle sjajnih pobeda još većma ojača? Ova pitanja ne mogu, a da ne onespokoje Američane, od kojih bi, svakojako, većina borbi pretpostavila mirno rešenje rusko-japanskog sukoba.