Rusko-japanski rat

Sadržaj

  1. Današnji položaj
  2. Odnosi na moru
  3. Ruske trupe
  4. Ruski ratni troškovi
  5. Japanske finansije
  6. Čeka s ugljem
  7. Raspoloženje u Petrogradu
  8. Rusija i Nemačka
  9. Koreanac u čudu
  10. Japanske vojskovođe
  11. „Opasnost od žućova“
  12. Pred buru

Današnji položaj

Vesti, koje poslednjih dana dolaze s bojnog polja, vrlo su mršave; one se gotovo isključivo odnose na naknadne izveštaje o bitkama kod Port-Artura i Čemulpa. Sve ostale vesti govore o pokušajima Japanaca da se iskrcaju na Koreji. Tačno se ne zna, jesu li se iskrcali, gde i u kolikom broju. Omanja odeljenja njihova, kad su naišla na Ruse, razbijena su; to je izvesno. Sve ostalo, što se govori i priča, nije pouzdano.

Očevidno je, da će proteći poviše vremena, dok oba protivnika u većim masama budu naišla jedan na drugoga. S obe strane čine se velike pripreme: Japanci će svakako ovih dana pokušati da prebace na Koreju što veći broj vojnika; Rusi međutim dovlače vojsku iz Evrope, da bi ih dostojno mogli dočekati. Vremena treba i jednima i drugima, dok to izvrše. A tek kad se budu našli lice u lice u Mandžuriji ili Koreji, doći će do odsudnih bitaka. Ovo što se sada radi, to su samo male čarke, bez ikakve važnosti na ishod samoga rata.

Odnosi na moru

U stručnim pomorskim krugovima sležu ramenima na dreku o japanskim pobedama na moru. Sam napad japanski na Port-Artur osuđuju stručni krugovi kao ludačko preduzeće, koje je više škodilo Japancima, nego Rusima. Što se tiče držanja „Varjaga“ pred Čemulpom, koji je sam (pošto topovnjača „Korejec“ nije mnogo važila) izašao na susret čitavoj japanskoj floti i posle slavne borbe propao. Opšte je mišljenje, da je „Varjag“ dao primer, kome se svi pomorci samo diviti mogu. I jedino gubitak te krstarice je osetan udar za Ruse, koji […] vrlo lako naknaditi, dok Japanci nemaju od kud svoje gubitke da naknađuju, jer im je cela flota već u akciji. Daleko je, vele, Japan još od toga da bude gospodar na moru. To će se uskoro videti.

Ruske trupe

Prema izveštajima engleskih listova pričaju putnici, koji se preko Moskve iz Sibira vraćaju da na sibirskoj železnici dan i noć prolaze vojni vozovi za Mandžuriju s vojskom i ratnom opremom. Jedan engleski oficir, koji je iz Daljnjeg putovao nabrojao je između Moskve i Mukdena 44. vojnička voza.

Ruski ratni troškovi

Pala u oči kod ovog rata, da Rusija i ne pomišlja da traži zajam za ratne troškove. Međutim to nije nikakvo čudo. Rusija ima najveću gotovinu zlata na svetu. Ono se deli u tri grupe: Gotovina u državnoj banci 750 miliona rubalja (oko 2000 miliona dinara), iz gotovine vladine od 250. miliona rubalja (oko 700 miliona dinara), i najposle iz unutrašnje cirkulacije. Osim toga ima Rusija u stranim bankama gotovine 375 miliona dinara.

Japanske finansije

„Pti Parnizjan“ donosi iz Petrograda depešu, kako se tamo zna da je Japan u najvećoj tajnosti kratko vreme pre rata zaključno veći zajam.

Čeka s ugljem

Pred Doverom čeka jedan veliki ruski brod s ugljem rusku flotu iz Istočnog Mora, da je snabde o ugljem, koji će ova uzeti na otvorenom moru.

Raspoloženje u Petrogradu

„Berliner Tageblat“-u telegrafišu iz Petrograda, kako je grad neobično oživeo. Iz dana u dan se viđaju patriotske manifestacije. Dobrovoljci prolaze, a prate ih hiljade naroda. Na sve strane se razležu zvuci narodne himne, ori se pesma i klicanje. Pred palatom francuskog poslanstva su vrlo česte oduševljene manifestacije. Policija čuva englesko poslanstvo, da ne bi svetina pred njim dala izraza svome neraspoloženju prema Engleskoj.

Rusija i Nemačka

„Birževija vjelomosti“ publikuju intervju s jednim od diplomata u Petrogradu, po svoj prilici s nemačkim poslanikom. Taj diplomata je rekao, kako je Nemačka sve učinila da spreči rat, no kad je već rat izbio, ona će se držati stroge neutralnosti. To je u ovaj mah […] učiniti. Pored stroge neutralnosti i ostalih sila biće rat lokalizovan sve do kraja, a Rusiji ništa drugo i ne treba.

Koreanac u čudu

Koreja ima svoje poslanstvo u Londonu. Jedan saradnik „Sen-Džems-Gazete“ pitao je atašeja tog poslanstva, koliko istine ima u vesti, da su Japanci zauzeli Seul. Diplomata sretne države, čiji vladar neće da lupa glavu brigom o sudbini svoje zemlje, našao se na to pitanje čudu. „To mi je nepojmljivo — odgovorio je — jer je Koreja neutralna, a Japanci ako su hteli preko Koreje da prođu i da se s Rusima biju, nisu morali prolaziti baš kroz Seul, u kome je dvor našeg cara. Mogli su obići u naokolo. Dodao je još kako nema nikakvih instrukcija od svoje vlade, te ne zna šta da kaže o toj vesti.

Izgleda da je korejska vlada zaboravila svoje diplomate u Londonu, i car već i inače ne vodi brigu ni o čemu.

Japanske vojskovođe

Kao japanske vođe za suvozemnu vojsku pominju se maršali Jamagata i Ojamo.

Jamagata je star 66 godina, učestvovao je u obaranju Šoguna i bio je u ratu s Kinom zapovednik armije, koja je operisala u Mandžuriji, a za njega se veli da je organizovao ceo pohod na Kinu.

Maršal Ojama, sadašnji šef generalnog štaba, komandovao je u ratu s Kinom južnom armijom i zauzeo je Kiao-ču, Talijenvan i Port-Artur. Port-Artur je zauzet na juriš i ni jedan Kinez nije dobio pardona. Japanci su tu napravili pravu kasapnicu.

Na moru su odličniji Japanci ovo: Vice admiral Togo, koji je sad napao Ruse kod Port-Artura i Admiral Ito Sukehiro.

„Opasnost od žućova“

Predsednik japanskog društva u Londonu, Diosi, ljuti se što mnogi evropski listovi neprestano ističu neku opasnost od žute rase. Na taj način se samo raspiruje mržnja između rasa. U Nemačkoj, veli, pati sam car najviše od uobraženja, da je žuta rasa neka opasnost za belu rasu.

Pred buru

Japanski prorok, njihov poslanik u Londonu, izrazio se pred jednim novinarem ovako o zatišju na bojištu; „Kad nema novosti s bojišta znajte na sigurno, da će biti velikih događaja. Glavni princip japanske strategije jeste vratolomna odvažnost!“ Videćemo i to!