Ko hoće da poznaje klimu ratnoga bojišta, t.j. južne Mandžurije, Koreje i okoline Žutoga Mora, taj treba da zamisli, da severna Koreja i Port-Artur imaju od prilike onakav položaj kao Napulj ili Carigrad, a južna Koreja kao Alžir; Munden odgovara Rimu, a Vladivostok Florenciji ili Nici. Međutim, i ako im je takav položaj, u tim mestima ipak ne vlada klima kao u Južnoj Evropi ili čak u Severnoj Africi. Takvu klimu imaju ona samo preko leta ali ne i u ovo doba godine. Tome su uzrok vetrovi. U Istočnoj Aziji preovlađuju monsunski vetrovi, koji zimi duvaju s jedne strane, a leti sasvim sa suprotne. U ovo doba godine, t.j. u februaru, martu i aprilu duvaju poglavito severni, dakle hladni vetrovi. Šta to znači, razumeće se, tek kad se zna, da je npr. u Vladivostoku srednja temperatura u januaru 15° ispod nule, u februaru 11 ispod nule, u martu 3° ispod nule, a u aprilu sveg 4° nad nulom. U februaru i martu duvaju dakle sa Severa ledeni vetrovi a u aprilu noć počinje duvati letnji monsum, t.j. topal južni vetar. U južnoj Mandžuriji, npr. u Mukdenu, januar je još hladniji (16° ispod nule), ali je i prelaz od zime u leto mnogo brži, tako da u aprilu vlada srednja temperatura od 10° iznad nule.
Takvo je od prilike vreme i u severnoj Koreji, na reci Jalu, gle je koncentrisana ruska vojena, i taj led i sneg biće svakako Rusima od velike koristi, pošto će sve vojne potrebe moći prenositi sonicama. Ali čim nastane proleće i udari jugovina, zemlja će se isprovaljivati, te će i prenošenje provijanta i maršovanje biti vrlo teško. U ostalim delovima Koreje prilike su mnogo povoljnije, jer prestonica Seul ima u januaru svega 4° hladnoće, a u aprilu 12,5° toplote, a Fuzan, na južnoj granici Koreje, skoro nikad i nema mraza. Inače je u ovo doba godine u svima tim predelima lepo, suvo vreme, a kiša počinje da pada tek u aprilu, kad otpočnu topli, vlažni južni vetrovi. Magle ima samo na zapadnoj obali Koreje, na kojoj leži Čemulpo, ali i tu počinje ona padati tek u martu, dok je u februaru obala svuda još sasvim čista i vedra.