Sadržaj
- Japanska operaciona taktika
- Rusko junaštvo
- Nema zabašurivanja
- Port-Artur
- Japanski gubitci
- Aleksejev u Harbinu
- Ruska eskadra
- Japanski brodovi
- Korejski car
- Ruska štampa
- Đeneral Linjević
- Crveni krst
- Česi za Ruse
- Bugarska pomoć
- Manifestacija u Beču
Japanska operaciona taktika
Iz Tokija javljaju o japanskome ratnom planu: Japanski ratni plan sastoji se u tome, da na prvome mestu rusku glavnu flotu jednom linijom svojih lađa ograniči na pečilski zaliv, a da za to vreme prevede dve vojske na Koreju. Treća vojska stoji gotova, da se u potrebnome slučaju iskrca istočno od Port-Artura, de bi s boka potpomogla, napredovanje one prve dve preko reke Jalu. Pojedinosti se ovde drže u najvećoj tajnosti. Kretanja trupa bivaju samo noću.
Rusko junaštvo
Borba kod Čemulpa između čitave japanske flote i dva ruska ubojna broda, nije još dovoljno rasvetljena. Iznose se samo odlomci o pojedinostima, a i ti stižu iz englesko-japanskih izvora. Pa i ti mutni izvori priznaju, da su Rusi počinili kod Čemulpa čuda od junaštva. „Varjag“ i „Korejec“ izašli su iz luke uz zvuke ruske narodne Himne, polazeći sigurnoj propasti u susret. Borba se vodila iz najbliže blizine. Palo je 800 topovskih metaka, a bila je živa i puščana paljba. Kad je topovsku šajku „Korejec“ njen zapovednik bacio u vazduh, ruski mrnari, koji su se spasli na francusku krstaricu „Paskal“ pevali su još neprestano rusku himnu.
Nema zabašurivanja
Admiral Abasa, koji pripada neposrednoj okolini carevoj i prima depeše admirala Adeksejeva rekao je petrogradskom dopisniku francuskoga lista „Eho de Pari“: „Mi smo se rešili da ništa ne zabašurujemo i objavljivaćemo sve vesti, bile one dobre ili rđave. Kroz jedno tri nedelje dana, kad otpočnu borbe i na suvu, imaćemo posvednevno novosti.“
Port-Artur
Engleski listovi češće spominju kako će Japanci opkoliti Port-Artur i primorati ga glađu da se preda. Nemački stručni listovi pišu sada, da je Port-Artur snabdeven životnim namiricama za šest meseci i to za 300.000 ljudi.
Japanski gubitci
Jedan dopisnik „Deli Mela,“ koji se preko Rusije vraća iz Port Artura, tvrdi da su Japanci u svom napadu na Port-Artur izgubili jednu veliku oklopnjaču, 1 krstaricu i 4 torpednjače i jedan manji brodić. A i drugi su im brodovi toliko oštećeni, da su morali da se povuku u prvu japansku marinsku stanicu Saseho na ostrvu Kiusiu, gde će se preduzeti opravka. Time se daje rastumačiti što se japanska flota nigde ne pojavljuje.
Aleksejev u Harbinu
Rajterov biro saopštava iz Niučvanga, da je admiral Aleksejev, u pratnji svoga štaba, otputovao u Harbin. Druga jedna vest tvrdi da se Aleksejev u ovaj mah bavi u Muklenu.
Ruska eskadra
Vladivostočka ruska eskadra, koja se posle bombardovanja Hakodate izgubila, pojavila se kod japanskog ostrva Čusime u korejskom kanalu, u blizini japanskog pristaništa Simonosekija s jedne, a Mezamfa i Fuzana u Koreji s druge strane. Engleski listovi se čude gde je japanska flota kad se ova ruska eskadra tako komotno šeta po japanskim vodama.
Japanski brodovi
Javljaju iz Tokija, da su obe nove krstarice, koje su Japanci u Đenovi kupili, — „Nišin“ i „Kašuga“ — stigle u Jakosuko, ratno pristanišite na izlazu iz zaliva tokijskog.
Korejski car
Prema vestima iz Seula korejski car je primio u audijenciju japanskog poslanika Havašija i vojnog atašeja, koji su ga obavestili o pravom stanju stvari. Car je, vele, „odobrio“ postupak Japanaca, izjavivši kako se on potpuno oslanja na Japan.
Ruska štampa
„Novoje vremja“ piše, kako je protest ruske vlade protiv engleske ekspedicije u Tibet najbolji dokaz, koliko ruska vlada mirno i hladno uzima ratne događaje. Sam rat ne može Rusiju toliko zauzeti, da ona ne obraća pažnju bližem i daljem Istoku. „Svjet“ veli da će se rat rešavati pred Seulom i da mir neće dotle biti osiguran dok Koreja ne dođe pod ruski protektorat i dok Seul, Mezanfo, Fuzan, Čemulpo i Genzan ne dobiju ruske garnizone.
„Novosti“ tvrde da velike sile nemaju prava praviti smetnje prolasku ruske flote kroz Dardanele, jer je u pitanju samoodbrani Rusije.
„Peterburgskija vjedomosti“ žale, što se grof Goluhovski nije tačnije izjasnio, u čemu se upravo sastoji neutralnost Austro-Ugarske. Da ona neće slati vojsku na Daleki Istok, to je bilo i inače jasno, no važno bi bilo da je izjavila kako ni sad neće bez Rusije nikakve korake činiti na balkanskom poluostrvu.
Đeneral Linjević
Kao što smo već javili, za glavnog zapovednika ruske vojske u Mandžuriji postavljen je đeneral Linjeveć, koji važi u Rusiji kao jedan od najboljih i najpopularnijih đenerala. Rodio se 1838. god. u černigovskoj guberniji, svršio je gimnaziju i tek se onda posvetio vojnoj struci. Još u krimskom ratu odlikovao se hrabrošću i postao pukovnik. U rusko-turskom ratu 1878. god. ranjen je teško, brzo je ozdravio i stupio opet u bojne redove. U bitci na reci Kjutriči rešio je, kao šef druge kavkaske baterije, borbu u korist Rusa i dobio je zato od cara orden sv. Đorđa i zlatnu sablju. Unapređen je za đenerala 1891. godine. Kao odličan poznavalac istočne Azije postavljen je 1894. god. za zapovednika vojske u Mandžuriji, vodio je internacionalne trupe u pohodu na Peking i osvojio ga. Interesno je da mu je na zauzimanju Pekinga čestitao prvi japanski mikado, koji ga je i odlikovao najvećim japanskim ordenom — ordenom rađajućeg se sunca.
Crveni krst
Francuski Crveni Krst odobrio je za negovanje ranjenika u rusko-japanskom ratu sumu od 250.000 din.
Talijanski Crveni Krst je rešio da pošlje znatnu količinu previjališnog materijala i ruskom i japanskom Crvenom Krstu.
Bugarski Crveni Krst šalje jednu svoju ambulanciju u Mandžuriju, a društvo „Slavjanska Beseda“ počelo je kupiti priloge za ruski Crveni Krst.
Česi za Ruse
U punoj sednici opštinskoga odbora varoši Praga, saopštio je predsednik opštine Dr. Srb, da odbor treba da ovlasti predsedništvo, da petrogradskoj opštini izrazi simpatije u ime praškog opštinskog predstavništva i celokupnoga stanovništva grada Praga, pošto je ruska velika sila na nečuven način napadnuta od azijskoga neprijatelja; dalje da protumači, da su stanovnici Praga oduševljeni srdačnom željom, da Bog rusko oružje blagoslovi pobedom u interesu kulture i na čast i na slavu celoga Slovenstva.
Bugarska pomoć
Iz Bugarske su se vrlo mnoga lica javila, koja su htela da idu kao dobrovoljci u Rusiju. Prema jednoj vesti iz Sofije ruska vlada je preko svog diplomatskog agenta dala svima na znanje, da Rusiji ne treba vojnika pošto ih ima dovoljno.
Manifestacija u Beču
u Beču je odsluženo u ruskoj crkvi molebstvije za pobedu ruskog oružja. Posle molebstvija veliki broj slovenskih đaka uputio se najpre pred rusko poslanstvo, gde je otpevao rusku himnu i više ruskih pesama. Odatle su đaci otišli pred francusko poslanstvo, gde su pevali Marseljezu.