Ministar unutrašnjih dela g. Stojan Protić podneo je Narodnoj Skupštini jedan zakonski projekt, po kome bi trebalo Ribarsku Banju ustupiti Vračarskoj Štedionici u eksploataciju za vreme od četrdeset godina.
G. Protić konstatuje opšti poznati fakat da država ne može la se zanima uređenjem naših banja, a za ovaj specijalan slučaj, u sprovodnom aktu uz projekat, veli: „Ubeđen da se pogodbe za uspešno razviće i napredovanje banje ribarske nalaze u privatnoj inicijativi privremenog koncesionara, i nalazeći da su državni i interesi banje u dovoljnoj meri obezbeđeni u zakonskom predlogu, čast mi je umoliti Narodnu Skupštinu da izvoli ponova uzeti u pretres predlog mog prethodnika i time osigurati napredovanje i budućnost ove banje, koja je i za ove tri godine privatne eksploatacije u rukama privremenog koncesionara pokazala znatne napretke“.
Pored ovakvog određenog iskaza ministrovog i pored toga što on naglašava materijalnu solidnost privremenog koncesionara t. j. Vračarske Štedionice — nalaze se ljudi koji remete ovaj posao jedino zato da Ribarska Banja i dalje na vjeki vjekov ostane neuređena, te da njeni posetioci i dalje žive po vlažnim straćarama i kraj sviju ostalih dosadašnjih neprilika.
Kakve nove povoljnije ponude igraće samo ulogu jednog običnog manevra u smislu „obećanje — radovanje“ sa sigurnim resultatom, la bi se uređenje Ribarske Banje za večita vremena obesilo o klin na opštu štetu.
Izgleda da će sitničarenja i površnost i ovom prilikom likovati, ako se ne bi desilo ono što treba da se desi: da pametni ljudi budu u nadmoćnosti, te da dobro proučeni ministrov projekat bude svršeno delo.