Spavala sedamnaest godina
Gezina Majer u Grampku kraj Bremena, 44 godine stara, spavala je 17 godina bez prekida. Pre nego što je zaspala, bila je potpuno zdrava, samo se poslednjih dana žalila da ima neku čudnovatu glavobolju, da ne može ništa da pamti i da nije u stanju da čita. Tih poslednjih nedelja pred sedamnaestogodišnji san bila je često vrlo umorna i nekoliko je puta spavala po čitav dan, dok januara meseca 1886, god. nije sasvim zaspala.
Za sve vreme spavanja uzimala je u sebe hranu sasvim dobro, jela je i pila sve što i njena porodica, samo su joj morali jelo dobro iseckati i omekšati. Kad je bila žedna, mljećkala je ustima dokle god joj ne bi dali da pije, a sva se uvek uznemirila kad bi prošlo vreme u koje je obično dobijala da jede. Kad su joj davali da jede, podizali su je da sedne uspravno i pridržavali rukama da ne padne.
Dok je spavala, često je patila od nazeba, jedanput je imala i influencu, a kad su joj dali da jede što nije mogla podneti, ona je povraćala, — patila ja dakle kao i svi budni ljudi. Oči su joj bile uvek zatvorene, u snu se sasvim slobodno micala, okretala se s leve strane na desnu, pružala je i skupljala noge i ruke, ponašala se dakle kao i svaki normalni čovek kad spava.
Kad se prošle jeseni probudila, mislila je da je prospavala svega jednu noć, viknula je sestri, da je vreme za ustajanje, i čudila se, zašto joj brat, koji je pre 17 godina bio vojnik, ne nosi više uniformu. Ocu je odmah rekla: „Otac, sad mi je glava sasvim čista“, te su i lekari i njena porodica mišljenja, da se san neće više povraćati. Pamćenje joj je potpuno dobro, tako da se lepo seća sviju sitnica, koje su se desile pre 17 godina, kao da ih je doživela dan pre toga. Oči su joj postade malo kratkovide, inače lepo vidi. U telu je jako okrupnjala, te izgleda kao i druge žene njenih godina. Kad sam je pitao, da li je za to vreme sanjala, odgovorila mi je da nije. Ponašanje joj je od prilike onako, kako se viđa na ličnostima koje su 17 godina mlađe od nje. Kad je počela govoriti, mučila se isprva po malo, možda zbog toga što su joj, dok je spavala, poispadali zubi. I rukama i nogama mogla je slobodno micati samo što još teško hoda; međutim i to se brao popravlja. U mladosti je bila dobar đak i često je pomagala braći i sestrama u radu. —
Tako opisuje taj istiniti slučaj u jednom lekarskom listu bremenski lekar dr. E. Herbst, koji je Gezinu posmatrao i za vreme spavanja i čim se probudila.
Ta je prijatno provela svoj vek!