Još su svima u svežoj uspomeni događaji čije poprište je bila hrvatska prestonica septembra 1902 god. Mesecima pre tih događaja Starćevićanci i hrvatski Jevreji u društvu sa nekim propagatorima katolicizma sistematski i stalno su dražili hrvatsko stanovništvo protiv Srba. Taj njihov rad urodio je bogatim plodom. Rulja poslednjeg ološa digla se, a izabrala je za to baš trenutak kad u Zagrebu nije bilo vojske, i počela je da udara na Srbe, da obara srpske kuće i pljačka srpske dućane, u težnji da priredi vartolomejsku noć zagrebačkim Srbima.
Svi Sloveni i ceo obrazovani svet osudili su ovaj i ovaki postupak Hrvata u Zagrebu prema Srbima. Sam fakt što je besvesna rulja mučki napala na Srbe u Zagrebu ne bi bio sam sobom toliko žalostan, koliko je bio žalosan drugi fakt da od Hrvata niko, osim Stjepana Radića, nije otvoreno, javno i energično protestovao protiv ovakog nasilja. Moglo je izgledati da i cela hrvatska inteligencija i cela hrvatska omladina odobrava ovakav postupak, ili bar da ne smatra da je napadaj Hrvata na Srbe politička pogreška i politički greh, i to više prema svom rođenom nego prema Srpskom Narodu.
Ali je moglo samo tako da izgleda. Već u to doba počelo se okupljati i organizovati malo jedno društvo inteligentnih hrvatskih omladinaca, društvo sastavljeno od najboljih članova hrvatske omladine na univerzitetima i van njih.
Posle septembarskih događaja u Zagrebu ti omladinci, okupljeni tada većinom oko svoga lista „Hrvatske Misli,“ nastavili su dalje još intenzivnije i energičnije svoj rad. Rad svoj zasniva ova grupa mladih Hrvata (imena svoga još nemaju najčešće se nazivaju realistama) na dobrom i realnom poznavanju Hrvatskoga Naroda, na tačnom poznavanju njegove snage, njegovih težnji i njegovih prava.
Radeći realno i smišljeno, ova grupa ljudi uočila je sa svim tačno, da je jedna od glavnih podloga za borbu i uspešan rad Hrvatskoga Naroda, sporazum i zajednička akcija sa Srbima u Trojednoj Kraljevini. Ja sam imao više puta prilike da se u Zagrebu na Kantolu sastajem i da konferišem sa ovom grupom najboljih među najboljim u Hrvatskom Narodu, i svakoga puta sve više sam se uveravao o njihovom realnom pogledu na prilike u Trojednoj Kraljevini, na politički zadatak hrvatskoga naroda i na program njegovoga rada i njegove borbe, o njihovim iskrenim simpatijama prema Srbiji i Srpskom Narodu.
Rezultati ovako smišljenog i patriotskog rada, što ga je razvila ova grupa hrvatske omladine za poslednje dve godine, pokazala su se prilikom ponovljenih demonstracija u Zagrebu pre nekoliko dana.
Još uvek Starćevićanci imaju vlast nad ruljom i ološem [nedostaju dve reči] još uvek ima u Zagrebu dosta beslovesnih stvorova, koji su gotovi da na zapovest Frankovu napadaju i Srbe i da pljačkaju i kradu po srpskim dućanima. I kada su pre nekoliko dana Srbi u Zagrebu hteli da prirede molepstvije za pobedu ruskog oružja u ratu sa Japanom, mislio je Frank da je opet došao zgodan trenutak, kada on sa svojom ruljom može štapovima da brani ugrožena prava Hrvatskoga Naroda i kamenicama de dokazuje svest hrvatske omladine. Tako je opet inscenirana u Zagrebu odvratna demonstracija protiv Srba.
Ali ovoga puta tekla je stvar sasvim drukčije nego za vreme septembarskih događaja 1902. god. Sve ono što je trezvenije, sve što je zdravije i svesnije u Hrvatskom Narodu, hrvatskoj inteligenciji i hrvatskoj omladini, sve je to stojalo sada uz Srbe i borilo se energično i istrajno sa Srbima protiv vandalskih napadaja Frankove rulje.
Fakt ovaj zanimljiv je i vrlo važan. Pre nepune dve godine kada su Srbi napadani u Zagrebu sa hrvatske strane nije se gotovo nikako čuo glas protesta i negodovanja. Danas kada plaćena i od zajedničkih neprijatelja inspirisana masa besvesnih fanatika napada na Srbe u Zagrebu, bore se zajedno sa Srbima protiv Frankovih kreatura čiji rad vodi propasti, najodličniji predstavnici, najbolje patriote Hrvatskoga Naroda, ljudi kojima pripada budućnost.
Ovo je svakako i poučna i važna pojava. Srpski narod u Srbiji sa simpatijama i odobravanjem prati smišljen rad hrvatske realističke omladine i želi, da zajednički rad srpskoga i hrvatskoga naroda urodi dobrim plodom. Da će se i sa srpske strane uvek sve činiti mudro i smišljeno u ovome pravcu, daje nam dovoljno garancije rad iskrenih i oko „Novoga Srbobrana“, a koji takođe imaju dosta zasluge za ovaj važan i utešan obrt u srpsko-hrvatskim odnosima.