Dva pisma (1)

G. Sv. M. Jakšić, urednik „Štampe“ molio nas je da donesemo pismo, koje je on uputio Ministru Vojnom.


Beograd, 14. marta 1904. g.

Gospodine Ministre,

Autentično sam doznao, da je izvesna grupa oficira celoga jučerašnjeg dana spremala da izvrši napad na mene, i da je to poznato i policijskoj vlasti.

Juče u podne ta ista grupa oficira savetovala se prvo na Kalimegdanu a zatim se rasporedila od štamparije moga lista pa kroz ulicu Vasinu i Knez Mihailovu, i naoružani čekali su da me napadnu.

U kasarni telesne garde još juče izjutra ista grupa oficira držala je skup, na kome je rešavala o načinu na koji me treba napasti. Na to savetovanje bili su pozvati i neki oficiri iz drugih pukova.

Povrh toga, četiri vojnika iz pešadije postavili su se sinoć pred uredništvo moga lista i tu su se bavili sve dotle dokle espeditor moga lista nije zaključao uredništvo i otišao.

U moj stan dolazio je juče jedan podnarednik sa jednim redovom, i pitali su slugu u kući, da li sam ja kod kuće. Ni podnarednik, ni redov nisu na svojim epoletama imali brojeve svoga puka!

Sve te, a i druge okolnosti, primoravaju me da se obratim Vama, kao vojnoj vrhovnoj vlasti, i da Vas izvestim: da se sprema mučki i najbrutalniji napad protiv moje slobode i moga života.

Ja sam, na taj način, stavljen van zakona i u položaj nužne samoodbrane, jer, kao što sam pouzdano izvešten, oni isti, koji su spremili i izvršili onaj napad na mene u Grand Hotelu, nisu tim napadom zadovoljni, već sad ponovo nalaze uvrede u članku, u kome sam ja govorio o tome događaju.

Dodaću, međutim, da su ti isti oficiri našli za potrebno i za dozvoljeno da zaborave sve one teško uvredljive psovke, kojima su, na nečuven način među ljudima od obrazovanja, obasuli one večeri u Grand Hotelu ne samo mene, već i moje roditelje!

Suviše je napominjati, da moje uverenje dele i svi trezveni građani u Beogradu: da Vi, Gospodine Ministre, u prvom redu nosite odgovornost za sve ovo što se javno protiv mojeg života namerava i preduzima, i da prvenstveno u Vašoj vlasti stoji, da se preduzeta bezakonja prema meni odmah obustave, i da Vi moju ličnu sigurnost zajemčite.

Ja sam, ovim vrstama, upotrebio svoje pravo i odgovorio svojoj dužnosti.

S najodlučnijim poštovanjem

— Sv. M. Jakšić. Vlasnik „Štampe“