Telefonski izveštaj jednog očevica
(Prvi i drugi zemljotres. — Opšta panika. — Gole žene na ulici. — Treći zemljotres. — Ruševine. — Vulkanske pojave).
Prvi put osetio se slab zemljotres u 11 čas. i 5 min., koji ja trajao svega 2—3 sekunde. Za ovim je došao drugi u 11 čas. i 16 min, koji je trajao duže, od prilike 20 sekundi. Bio je vrlo jak; od njega je palo nekoliko odžaka i sa nekoliko kuća sručile su se ćeramide na ulicu. Svet, zaprepašćen, istrčao je na ulicu uz strahovitu pisku i vrisku žena i dece. Svi bolesnici iz bolnice napustili su od straha svoje postelje i pobegli u dvorište, profesori i učitelji sa đacima iz školskih zgrada, činovnici iz kancelarija i vojska iz kasarne. Jednom reči, sve je pobeglo napolje.
Jedna porodilja, onako bolesna, pobegla je sa novorođenčetom na ulicu; dobro je učinila, jer čim je iz kuće izašla, srušio se plafon u sobi gde je ležala. Žene, koje su bile u amamu, istrčale su gole golcate na ulicu i pomešalo se među ostali svet; strah je bio tako veliki, da ni one, ni ostali nisu primećivali da su gole, niti su se skandalizirali. Predsednik suda, g. M. Jovanović pustio je sve pritvorenike iz zatvora, isto je to učinio i okružni načelnik.
Tačno u 11 čas. i 35 min. nastupio je i treći zemljotres, koji je bio još jači no drugi, i pri tome i trajao mnogo duže. Ne mogu vam tačno odrediti trajanje njegovo; ja držim da je trajao oko 40 sekundi; drugi misle da je trajao čitav minut i po.
Ja sam tada stojao na ulici pred hotelom „Vranje“, gde se bilo okupilo mnoštvo činovnika i građana. Bio je to užasan prizor, koji se apsolutno ne da opisati. Kuće su igrale uz strahovitu pucnjavu, odžaci su jedan po jedan leteli s krovova na trotoare uz gromovito gruvanje. Da je neprijatelj iz hiljadu topova bombardovao varoš, ja držim, da ne bi bilo ni blizu toliko strahote i užasa. Ljudi, žene i deca iz glasa su zapomagali. Stojeći na širini, bili smo van opasnosti od ruševina, ali smo se drugog nečeg plašili: izgledalo nam je, da će zemlja prepući i sve skupa progutati. Mojim rođenim očima gledao sam kako odrasli ljudi padaju iz straha u nesvest, među njima i jedan beograđanin čije ime neću da kažem.
Kad je i ovaj treći zemljotres prestao, pregledali smo posledice njegove. Na sve strane bilo je ruševina. Ulice pune polupanih ćeramida, cigalja i kamenja, pomešanog s malterom i blatom od lepa. Skoro ni jedna kuća nije ostala neoštećena. Kasarna je mnogo stradala; zidovi sa trećeg sprata skoro do prozora popadali su unutra, pregradni zidovi porušeni, zgrada sva uopšte popucala. I hotel „Vranje“ jako je oštećen; svi odžaci s njega popadali su na ulicu, zidovi poprskali, plafoni popadali, cela zgrada upropašćena. Ima kuća, koje su sasvim srušene jedna od njih pala je na čitav sat posle svršenog zemljotresa; mnoge tako čemerio izgledaju, da će ih prvi, ma i najmanji potres, ili pojači vetar poobarati, kao da su od karata načinjene.
Na veliku sreću, a jedino blagodareći onom prvom zemljotresu, koji je blagovremeno isterao svet iz kuća, ljudskih žrtava nije bilo. Jedan vojnik lako je povređen; jednom detetu razbio je crep, koji je pao s krova, glavu baš kad je izlazilo iz kuće.
Jedan seljak koji je posle one katastrofe došao u Vranje iz Ristovca priča, da je tamo, na jednom mestu blizu Morave prepukla zemlja i da je iz te rupe kuljao najpre mlaz vode, debeo kao ruka, a zatim pesak i zemlja. Kondukter železnički Arsenije Dimitrijević potvrđuje tu vest i dao mi je malo od tog peska.
Ako bude šta dalje bilo, javiću.