Oči celoga sveta uprte su u onu tačku tamo daleko na Krajnjom Istoku, gde ima zatvorenih 8000 Rusa, opkoljenih sa sviju strana, i s vode i sa suva, od Japanaca. Svi se pitaju hoće li ti ljudi moći odoleti napadačima, hoće li moći držati Port-Artur dotle, dok Kuropatkin ne skupi dovoljno vojske, razbije Japance i očisti od njih celu Mandžuriju, u koju su posle prelaska na Jalu počeli da prodiru. Sudbina tih 8000 vojnika interesuje danas ceo svet, ne samo zbog važnosti samog Port-Artura, već naročito zbog toga, što bi pad njegov bio jedan od najvidnijih uspeha japanskih u ovome ratu.
Međutim važnost njegovu ne treba precenjivati. Kao pristanište prvog reda, jedno od najboljih na svetu, Port-Artur je apsolutno bio potreban Rusima sve dotle, dok su se još borili s Japancima o prevlast na moru. Otkako je međutim s propašću Makarova i njegove lađe nadmoćnost Japanaca na vodi postala neosporna (Japanci danas imaju tri put više morskih lađa u tim krajevima no Rusi), Port-Artur je mnogo izgubio od svoje važnosti po Ruse. Oni danas nemaju tamo nikakve flote na širini, kojoj bi kao baza služio Port-Artur; sve dakle donde, dok ne stigne u Žuto More baltička ruska flota, Port-Artur, kao pristanište ne može imati nikakve druge uloge, do kao sklonište ono nekoliko brodova, koji se tamo nalaze, i koji bi, nema sumnje, ubrzo bili savladani od japanske nadmoćne flote, kad bi bili primorani da odatle iziđu.
Mnogo veća je vrednost Port-Artura po Ruse s čiste moralne tačke gledišta. Poznato je, da su Japanci u ratu s Kinom osvojili bili to važno pristanište i da su docnije, praveći mir, pošto-poto hteli za sebe da ga zadrže, ali je tada Rusija, pomognuta od Nemačke i Francuske, učinila, da se Port-Artur ostavi Kini; dve godine docnije, ona je, po naročitom ugovoru s Kinom, „uzela pod zakup“ to pristanište, što je naravno izazvalo veliko ogorčenje kod sviju Japanaca. Oni su se tada uverili, da je Rusija tu važnu tačku onda sačuvala bila za Kinu samo zbog toga, što je već tada i sama bila bacila oko na nju. Kad bi sad dakle Port-Artur pao u japanske ruke, celokupna žuta rasa u Aziji smatrala bi to kao osvetu Japanaca i poniženje za Rusiju.
Zato će Rusi i braniti Port-Artur sa svima sredstvima, koja im stoje na raspoloženju i s onom hrabrošću i požrtvovanjem, kojima su se uvek do sada u svojoj ratnoj istoriji odlikovali. Osam hiljada odvažnih, energičnih ljudi, koji ne žale da poginu, koji nikad na predaju ni pomisliti neće, mogu dugo da brane takav grad kao što je Port-Artur. Hrane imaju dosta i za duže vreme, no što opsada može uopšte i trajati; municije isto tako, a utvrđenja su takva, da se Port-Artur danas smatra kao jedna od najjačih tvrđava pa svetu. Japanci ga dakle neće moći ni brzo ni lako osvojiti, i ako će verovatno svom silom navaliti na nj.
Pa ipak treba računati i s tom mogućnošću. Poznato je baš iz ruskih zvaničnih izvora, da port-arturska utvrđenje sa suva nisu do početka rata bila potpuno dovršena. Takva se utvrđenja ne rade brzo i Rusi pokraj sve žurbe svoje nisu uspeli bili da i s te strane načine Port-Artur onako nepristupačnim kao s mora. Istina, otkako je rat počeo, i ruski vojnici i kineski radnici radili su danju-noću na dovršavanju tih radova, ali se ne može pouzdano reći, jesu li odista i stigli da učine sve što je potrebno. Osim toga, po iskazu samih ruskih oficira, može se kao pouzdano tvrditi, da su japanski generalštabni oficiri, preobučeni u obične radnike, pre početka rata provodili čitave mesece u Port-Arturu, fotografišući i crtajući sve opkope na svima važnijim tačkama. Japancima su dakle vrlo dobro poznate sve jake i sve slabe strane tog utvrđenja i oni će se tim faktom koristiti, kad budu napadali.
Ti napadi će uskoro otpočeti. Japancima je mnogo stalo do toga, da što pre mogadnu zabeležiti kakav vidan, opipljiv uspeh, jer se nadaju da će na taj način podbuniti i Kineze protiv Rusa. Da će čestito biti dočekani u to ne treba ni sumnjati. A ma kakav bio rezultat tih napada, ne treba nikako zaboraviti, da opstanak ili pad Port-Artura sam po sebi ne znači ništa, i da ishod rata zavisi jedino od operacija u Mandžuriji. Tamo će da se biju odlučne bitke, tamo će da se reši pitanje o prevlasti ruskoj ili japanskoj u Aziji. Da će Rusi na kraju krajeva, pao Port-Artur, ili ne pao, izići kao pobedioci iz tog okršaja, u to čak ne sumnjaju ni najveći ruski neprijatelji, pa ne sumnjamo ni mi.