Istog onog dana, gotovo istog trenutka, kad su se u Nišu sastali Kralj Petar i Knez Ferdinand, podnet je austrijskim delegacijama predlog, da se za nabavku novih topova i za druge izvanredne troškove, pored običnog budžeta Ministarstva Vojnog, votira još i suma od 337 miliuna kruna. Ta bi suma imala da se izda u toku od dve—tri godine; za ovu godinu predviđeno je 165 miliuna kruna i to 88 miliuna za topove i 15 miliuna za flotu.
Ova ogromna suma, kakva još nikada dosad nije u Austro-Ugarskoj tražena, zaprepastila je celo javno mnjenje i ako je ono već donekle bilo na to spremljeno. Još pre kratkog vremena, s najzvaničnije strane izjavljivano je, da će se istina od predstavništva morati tražiti novi krediti za vojne potrebe, ali da oni neće biti veliki i da to uopšte još za nekoliko godina neće biti, pošto opiti s novim topovima još nisu dovršeni. I sad najedared traži se suma, koja je ravno dvaput veća od običnog vojnog budžeta!
Tek pre dva meseca votiran je budžet za ovu godinu, s velikom mukom i natezanjem; tada nije mogao da prođe ni najmanji višak od uobičajenih pozicija; ministar vojni blagodario je Bogu, što je mogao da prodre i s običnim budžetom. Šta se za to kratko vreme desilo, što bi ovaj enorman zahtev moglo iole opravdati? I naročito zašto se to sad s tolikom užurbanošću traži?
Teško je na ova dva pitanja dati odgovora. I ako na Krajnjom Istoku bukti rat, izgleda da je mogućnost kakvih ratnih zapleta u Evropi za sad isključena, naročito otkako je englesko-francuskim sporazumom rat između Rusije i Japana lokalizovan. Austrija nema dakle da se boji kakvog opšteg evropskog rata. Što se Balkana tiče, i tu u ovom trenutku nema opasnosti. I ako je leto na pragu, ustanka u Maćedoniji evo nema; odnosi između Turske i Bugarske povoljni su, a između Srbije i Bugarske srdačniji i prijateljskiji no ikada. Reformna akcija — bar po tvrđenju bečkih zvaničnih krugova — donosi već svoje plodove; mir izgleda dakle osiguran. Zašto se onda Austrija sprema? Zašto nameće svojim iscrpenim i iznurenim narodima takve strahovite žrtve, koji oni ne mogu da podnesu? Kakva je potreba goni da mađarsku opstrukciju, koja je tako reći tek juče u ućutkana, ponovo izaziva i bečku, koja nikako nije ni prestajala, još više razbuktava?
Jedno je samo objašnjenje mogućno, na koje nas uostalom upućuje jedna pozicija u novom traženom kreditu. Osim sume za nove topove traži se tu i suma od 656 miliuna kruna na „povećanje opšte vojne spremnosti.“ Kakva je ta opšta vojna spremnost i šta se pod tim razume, nigde se u predlogu ne kaže, ali se lako može pogoditi. Ministarstvo Vojno hoće očevidno da ima na raspoloženju poveću sumu, koju bi, u slučaju hitne, iznenadne mobilizacije, na to moglo da upotrebi. Potrebu te mobilizacije ne mogu da izazovu, kao što smo videli, spoljne prilike, ako Austrija i sama iskreno želi mir, kao što se to kroz stupce sviju bečkih listova, i zvaničnih i nezvaničnih, stalno celome svetu trubi. Ali sve one sitnije spreme, u južnoj Ugarskoj, Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, o kojima smo mi već toliko puta govorili, svedoče samo u prilog našem mišljenju, da je Austrija baš ta, koja nešto smera. Što duže rusko-japanski rat bude trajao i što bude krvaviji, u toliko je veća mogućnost po nju, da na Balkanu izvrši svoje stare planove. Ne obazirući se na želje svojih raznih naroda, koji su svi bez razlike protivni svakim osvajačkim avanturama, bečka vlada, ili bolje reći, bečka dvorska partija, koja jedino vodi spoljnu politiku u Austro Ugarskoj, smatra da je došao zgodan trenutak za dalje prodiranje na Balkanu. Ona vrlo dobro zna, da će na jedan njen mig odozgo nemiri u Maćedoniji opet buknuti, kad ona hoće i gde hoće. Pretekst je onda tu. Jedino mi, slovenski balkanski narodi, kadri smo da to sprečimo, ako budemo pametni i ako budemo složni.