Ne znam kako je po ostalim nahiama i kazama, ali kod nas ovamo vlada golema nevolja. A nevolja nam nije, što no vele od Boga, ne stradamo ni od nerodice, ni suše, niti kakve boleštine, već od obesti divljih i krvoločnih Arnauta. Evo, ako se ne varam, biće više od dve godine dana kako nas zavaravaju i obmanjuju nekakvim „reformama“ koje će se zavesti i posle čega će nam bati bolje; mi prosti ljudi, kako nas je Bog dao, verovali smo i nadali smo se sve jednako, ali u zao nam je čas bilo svekoliko naše nadanje, stanje nam se za sve to vreme ni u kom pogledu nije poboljšalo. Mi upravo i ne znamo u čemu se sastoje te nadaleko hvaljene reforme, kod nas ničega novoga nema, sve je kao i pre reforama, krade se i pljačka, ara, i ubija, nismo gospodari ni od svog imanja, ni od svog života — ama na dlaku sve kao i pre, već ako se neće u reforme ubrojati to, što je u Mavrovu ustanovljen mudirluk, te nam pored mudira dođoše još — dvaestak zaptija, arnautskih izelica!
Ne, meni se upravo čini, da su nam te rđave reforme i uvreda nanele, jer i samo to ime „Reforme“, koje je kod nas u pravom smislu „šuplja fraza“, raspalilo je još jaču mržnju kod fanatičnih i divljih Arnauta, te su, može se reći, od kako se kod vas ta reč čula zulumi dvojinom i veći i češći postali.
Bačeni ovamo Bogu iza leđa, patimo i propadamo dan iz dana sve jače i više a niko ni da čuje za naše nevolje i stradanja, a na kakvu pomoć već smo i nadu izgubili. Ja znam mnogome će se veselom Srbinu, čitajući ove redove, učiniti da je ovo preterano i uveličano jadanje, no ja ipak velim da je slaba i nevešta ruka moja, da i jedan mali deo bede i nevolje u kojima se nalazi ovaj ojađeni narod srpski ocrta, jer ne retko mi ovde zavidimo našim mrtvima, jer nam je tiranija i lična imovna nesigurnost života toliko zagorčala da nam sa više i ne mili živeti. Blago onima našim zemljacima koji lane s puškom u ruci izgiboše boreći se s dušmanima, jer bar izgiboše kao ljudi, a mi što ostadosmo, mi eto jedan po jedan ginemo ali niti znamo gde i zašto…
Sumnjam da će vam ovo pismo doći do ruku, pa zato i ne mislim ulagati truda uzalud oko toga, da redom iznesem događaje koji su se zbivali kod nas iz ranije. Naša pošta je tako sigurna da se narod skoro nikako njome i ne služi, a našta i plaćati poštarinu, kad nikad nikome poslata stvar ne stigne. Mi sa svojim zemljacima koji se nalaze rastureni po svetu slabo kad općimo preko pisama, pa i to obično činimo kad kogod pođe na put te ponese uz put koje pozdravlje i pismo, inače jedni za druge čujemo od viđenja do viđenja!
Ovo deset-petnaest poslednjih dana zulumi su naročito učestali. Ono istina gora se već zaodela listom, te ni nama sada nije teško kao zimus da se priberemo u male čete i zađemo za grmevlje, ali sa sviju nam se strana poručuje „mirujte“ a i pomoć nam se ni od kud nema da ukaže, jer vele, Rusija je u ratu, zar Turčin osetio, te se sad i ne mrazi mnogo da ovu goladiju arnautsku malo pritegne. Arnauti opet zar osetili široko oko vrata, pa se svi mali i veliki dali u krađu i razbojništva.
Eto, pre 10 dana u Pagrad—Novom Selu glasoviti arnautski hajduk i srpski zulumćar Tahir Toči uhvatio je i u ropstvo odveo Trišu Nikolića, zvanog Krkala, trgovca iz Beograda (Srbija). Sada ovaj zlikovac kad je pobegao sa Trišom čak u Goricu kod Grika-e-Voglj u Malisiji poručuje i traži ogromnu sumu za otkup. Mavrovski mudir nije ništa preduzeo da čoveka spase iz ruku Tahirovih. Triša Nikolić odavno je otišao u Srbiju i tamo trguje, pre 5-6 mes. došao je, na njegovo veliko zlo, da se vidi sa rodbinom; pripada inače jednoj od naših najimućnijih i najjačih kuća.
Isto tako pre nekoliko dana jedna jaka razbojnička četa Arnauta napala je u Mavrovu na čobane s krdom govedi i posle jednog krvavog okršaja u kome su poginula dva Srbina oterali su 500 komada rogate marve u goru. Za razbojnicima pošla je potera i kako se čuje uspela je da vrati stoku, a hajduci su izmakli.
O ovakvim i sličnim krađama i razbojništvima čuje se i drugde po okolini. I dok se ozbiljno Arnautima ne stane nogom za vrat nama nema mira. Ko pak ove divljake na sramotu 20. veka štiti i brani ja ne znam, ali nam je od njih došla duša u podgrlac!