Ko je pročitao tri članka, koji su dosad izišli, i u kojima je bilo reči o potrošaču kao ekonomskom i društvenom faktoru, mogao je sastaviti sebi mišljenje o tome, koliko je današnji poredak neprirodan i koliko mnogo, sa te poremećenosti, strada masa naroda. Međutim, sa ekonomskoga gledišta masa predstavlja isti interes za ekonoma, koji za političara ima interes njezin s gledišta političkoga. A danas, tek, u dvadesetom stoleću, kada masa, po sili prirodnoga razvića, u veliko potiskuje ličnosti i ističe svoj kolektivni interes pred interesima kakvih bilo znamenitih i moćnih pojedinaca, o njenom se interesu u toliko više mora voditi računa u ekonomskim pitanjima i odnosima, pošto su baš ta pitanja i odnosi danas glavna —da ne rečemo jedina — podloga i pokretač i za politička kretanja i delanja mase. Stoga masa, potrošač, mora biti presudni momenat u raspravljanju svih društvenih pitanja; ona se ne može tu obići, jer je samo ona kadra da donese odluku protiv koje se neće niko buniti.
U poslednjem i pretposlednjem članku iznesen je značaj, koji masa kao potrošač predstavlja u ekonomskom i društvenom pogledu. Sad hoćemo da iznesemo potrošača na delu, t. j. svesna i organizovana potrošača, koji zna šta hoće i kome nije potrebno ničije tutorisanje.
Nama je tvrdo uverenje da se društvena pitanja mogu rešiti kako treba jedino ako se stane na zemljište potrošnje. Potrošnja je cilj proizvodnji, ona je krajnja meta sve delatnosti ljudske. Nigde nisu interesi tako solidarni kao interesi potrošača.
Ali toga potrošača valja spremiti i uputiti, jer on još slabo uviđa svoju moć, valja mu otvoriti oči da sazna svoja prava i kako da ih vrši; treba ga obavestiti da pozna svoje dužnosti i kako da ih ispunjava. U tome leži prva pogodba za svaku društvenu reformu, koja se namerava preduzeti, i na kraju krajeva ni jedan pokušaj, da se promeni i poboljša stanje mase neće imati uspeha ako se ova pogodba ne bude zadovoljila.
Potrošač se sprema i upućuje za suvremene svoje funkcije samim organizovanjem svojim. Međutim danas su poznata u glavnome dva načina kako se potrošač organizuje.
Prvi je, koji je ponikao u Sev. Americi, pod imenom „potrošačkih liga“, kojima je uglavnome cilj da zaštite potrošača od zloupotreba, i nesavesnosti posrednika i preduzimača. Svaki član „lige potrošača“ obavezan je da vodi račun, kad pazari, i o tome: gde je proizvedena dotična roba, kako je uređena fabrika koja je robu proizvela, koliku nadnicu plaća radnicima, koliko časova rade radnici u 24 časa, jesu li radnici uopšte zadovoljna s fabrikom ili da ih ona ne pljačka i ne maltretira, — i prodavci, hoće neće, moraju, u svom vlastitom interesu, da daju najtačnija obaveštenja u ovom pogledu. Da bi olakšali zadatak „potrošačkim ligama“, veliki radnički savezi ustanovili su svoje marke, koje se razlikuju po boji, koje se prikače robi koju su pazarili članovi saveza, i služe kao dokaz da je dotična roba proizvedena pod povoljnim okolnostima za radnike, da je, dakle, publika može slobodno kupiti. Članovi „potrošačkih liga“ ne kupuju nikad robu, koja nema ove marke (label).
Ovakvih liga ima u Engleskoj, Francuskoj, Belgiji, i one čine ogromne usluge i potrošačima i radnicima: prvima da dođu do dobrih namirnica, a drugima da poboljšaju svoj položaj prema svojim gazdama — fabrikantima.
Drugi je način, da se potrošač organizuje, stvaranje Potrošačkih Zadruga, kojima je zadatak da nabavljaju na veliko ili proizvode potrošačke premete svojim zadrugarima. Po podatcima, kojih ima o ovim ustanovama, one su ponikle najpre u jednoj engleskoj varošici — Porden — nedaleko od Mančestra a tvorci su im 28 tkačkih radnika, koji su se, posle mnogih neuspešnih pokušaja u drugim pravcima, najzad odlučili da pokušaju neće li svoje stanje popraviti ako se organizuju kao potrošači. Interesna istorija ovoga pokreta poučna je u svakom pogledu i, ma da ima dosta čitalaca koji je znaju, mi ćemo se ipak ukratko osvrnuti docnije na nju; ona je najbolji dokaz i učiteljica: šta mogu da učine i najsiromašniji ljudi kad udruže i ujedine, pored svojih skromnih ušteđevina, još poglavito svoju dobru volju i svoju iskrenu želju da koriste opštem dobru.
Ma koliko da je prvi način pohvalan i za preporuku, osobito sa svoje humane strane u pogledu radničkoga reda, za nas, a i sve druge, koji u udruživanju sitnih i slabih snaga gledamo viši značaj i smer, on ne može ipak imati onoga značaja za sređivanje potrošnje, koji mogu imati i imaju Potrošačke Zadruge. Ove poslednje predstavljaju ne samo ustanovu koja veoma uspešno olakšava prišteđivanje u sredini siromašnijega reda, pa čak ne ni samo savršeniji način razmene, niti pak samo zgodno središte za ekonomsko obrazovanje naroda, koliko jedan zaseban nov organ, koji se javlja na svet da podigne glas i dâ izraza jednoj težnji i jednom interesu, koji je sveopšti, a koji, međutim, dosad niko ne uzimaše u obzir, ili kako to drukčije kaže jedan inteligentni branilac ovoga interesa — „interesi one uspavane i trome mase, onoga stada mirnih i bezazlenih ovaca koje čak ne umeju ni blejati“; one nepregledne i opšte gomile, koju ekonomskim jezikom zovemo — /potrošači/. S toga su Potrošačke Zadruge važnije od „potrošačkih liga“ i prava organizacija potrošača tek u ovom obliku nailazi istinskoga svoga izraza i interesa.
Za naš svet, koji izobiluje sirotnim i slabim porodicama gde upravo i nema velikog bogastva osim izuzetno u Beogradu i još nekolikim gradovima u unutrašnjosti, ova ustanova ima osobiti značaj, i naše društvo, pri svoj svojoj sadašnjoj obamrlosti i neopredeljenosti, moraće, pri prvom življem pokretu, da se zaustavi i razmisli pred ovom pojavom. Ona unosi u naš društveni i privredni život nove težnje i nove ideje i, ako se stvar bude pravilno razvijala, ako se bude zainteresovala masa i ona bude presuđivala, koristi mogu biti nedogledne kako u pogledu sređivanja potrošnje i zasnivanja prave suvremene domaće radinosti, tako i u sređivanju haotičnih trgovinskih odnošaja u zemlji, odnošaja koji prete da konačno upropaste sve radne snage, sve ušteđevine, sav polet narodni.
Stoga je svakoga javnoga glasila, držimo, ozbiljna dužnost da se zaustavi pred ovom pojavom, da uđe u njenu suštinu i ispita: nije da umesno i opravdano, sa gledišta opštega interesa, da mu pokloni više pažnje, nego što je to do sada bio slučaj, i da ga pomogne, kao što to javna nezainteresovana glasila u drugom svetu čine.
Mi ćemo, međutim, produžiti da govorimo o ovom pokretu u nas, sve dok ne iscrpemo sve ono što čini suštinu, značaj i vrednost njegovu, i sve dok potpuno ne iznesemo ogromne razmere, koje je on u drugim prosvećenim zemljama već zahvatio.