Sveta je ovo i mudra knjiga. U njoj je opisana i zapečaćena sudbina sviju zemalja, sviju naroda, sviju namastira, tekija, crkava i drugi, božji bogomolja. Zemlje i narodi, slušajte riječi njezine, ljubavlju zadanute, svjetlošću božanjskom ozarene, krvlju spisane i zapečaćene, a tamjanom i izmirnom okađene. Zemlje i narodi! Slušajte riječi njezine i spasavajte se!
— — —
U Bosni, srcu i snazi serbskog otečestva, na iljadu i osam stotina i nekoliko godina poslije Kristova roždenija nastaće prevrtanija a druga sudija. Zemljom će zavladati dva gospodara. Jedan će se zvati Ićinđi, a drugi Birinđi. Ićinđi će se početi silaziti sa prijestola, a Biranđi penjati. Ićinđiji, kad se bude silazio sa prijestola, zapeće ćurčina za zlatan ekser, i neće moći saći; a Birinđiji, kad se bude penjo, staće Ićanđi nogom na podrmanu, lisičiju ćurčinu, te se neće moći popeti. I tako će to čudo i ruglo ostati za mlogo i mlogo godina na porugu i sramotu rodu čelovječeskom.
Sa Điranđijom doći će crni ljudi u bijeloj koži. Obradovaće im se i težak i ležak. Istom će se poslije viđeti da ti crni ljudi crno misle, a još crnje rade. Sve što bude česno i pošteno u ovom serbskom otečestvu propištaće od nevolje ljute.
Opasnost za vjeru i učevinu. Dignuće se ljudi aršindžije i račundžije da brane vjeru od prokletog zapada i otpadnog Rima. Narod će listom za njima poći, ali će i na po puta ostaviti.
Odma u početku, kad se pojavi Birinđi sa crnim ljudima u bijeloj koži, postradiće i osprotiće i mloge, svete zadužbine. Tako, na priliku, namastir Gomjenica na Krajnini ljutoj. Ali će se javiti čojek, istina zulumćar i delija, i u rakiji izvršiće sveto i bogougodno djelo, i spašće od propasti prebijelu Nemanića zadužbinu.
Nakon mlogo godina iza toga javiće se novi ljudi i pravi sinovi onog serbskog otečestva. Kad se oni jave, zalepršaće se barjaci, crljeni ko krv, na svima brdima i po svima raskršćima, i na njima će pisati svjetlosnokrvavim slovima: Desetina i Trećina. Narod će razumjeti to božanjsko znamenije, povrviće za njima, i tako će se zametnuti ljuta i krvava kavga. Od svete i plemenite, za rod i otečestvo prolivene krvi stvoriće se duboko, krvavo more. Nastaće morske bure i vjetrovi. Morem, od vostočne strane, udariće silna dalga o podriveni i zaljuljani prijesto, na kome će drhtati i strepiti privezani Ićinđi i Barinđi, poduvati će ga i sa strašnim jaukom i lelekom strmoglaviti u mračan i bezdani trotrokan na slavu istinog Boga i vječite pravde.
Ugodiće vjetrovi i morske bure, izvedriće se i uljepšati vrijeme i, drugog dana pri rođaju žaranog sunašca, iz tog dubokog, krvavog mora isplivaće u svjetlosnocrljenoj ođeći Mrko Unuče Crnog Đeda i zavladaće ovom blagoslovenom i mlogo napaćenom zemljom. U slavu i čast njegovu propjevaće brda i doline, polja i planine koje su nijemo i jezovito šutile za carevanja Ićinđijeva i Birinđijeva.
— — —
Sveta je ovo i mudra knjiga. U njoj je spisana i zapečaćena sudbina sviju zemalja, sviju naroda, sviju namastira, tekija, crkava i drugi, božji bogomolja. Zemlje i narodi, slušajte riječi njezine, ljubavlju zadanute, svjetlošću božanjskom ozarene, krvlju spasane i zapečaćene, a tamjanom i izmirnom okađene. Zemlje i narodi! Slušajte riječi njezine i spasavajte se!