Bitka kod Dašičao, koju su Japanci rastrubili po celom svetu kao svoj veliki uspeh, malo po malo postaje jasnija i preglednija. U prvi mah stizale su tako različite, protivrečne vesti, da se nikako nije mogla dobiti tačna slika o pravom toku te bitke, niti o posledicama, koje ona može da ima po dalji razvoj događaja na bojnom polju. Ali otkako smo dobili i iscrpan izveštaj Kuropatkinov, a u isto vreme zvanične izveštaje japanskih generala Nodzu i Oku, od tada tačno znamo na čemu smo. Veliki japanski uspeh iščezao je od toga doba, slika se sasvim promenila.
Da bismo našim čitaocima jasno mogli da predstavimo razvoj te bitke, mi ponosimo, evo, jedan crtež, na kojem se mnogo jasnije no na ma kakvoj karti vidi položaj oba protivnika.
Rusi su bili utvrdili jedan prav ugao, čija se južna strana proteže od Dašičao, pa do Tangšija, a istočna strana od Tangšija, pa sve do Liaojanga. Prirodni brežuljci, i inače vrlo zgodni za odbranu, pojačani su još rovovima od zemlje; naročito je južna linija bila vrlo dobro utvrđena.
Prema tim ruskim položajima stojali su Japanci, kao što se lepo na našem crtežu vidi, ovako: đeneral Oku nalazio se prema južnom ruskom frontu, a Nodzu i Kuroka prema istočnom. Kurokijeva vojska ima vrlo dug front, tako da na sever dopire čak do visine Liaojanga. To je Kuropatkin vrlo dobro uočio, pa zbog toga nije ni dao, da se južni front energično odupre Okuovoj vojsci. U slučaju neuspeha, Kuroki i Nodzu odsekli bi tu južnu rusku vojsku od glavne.
Kad se to zna, onda je vrlo lako zamisliti kako je bitka tekla. Najveći deo ruske vojske s južnog fronta povukao se po Kuropatkinovoj zapovesti, čim je video, da Oku sa svoje četiri divizije nastupa pravo na sever, kao što na našem crtežu ona strelica pokazuje, a položaj je ostao da brani samo jedan deo artiljerije i 18 bataljona pešadije. Na tu vojsku, kojom je komandovao đeneral Sarubajev udarili su i Oku i Nodzu u isto vreme svom svojom silom. Posle bitke koja je trajala 15 sati — a za to vreme ostala ruska vojska izmakla je već daleko na sever — Rusi su se u najvećem redu povukli takođe na sever.
Eto to je, u najkraćim potezima, razvoj te bitke. Kao što se vidi ona za Japance nije nikakav značajan uspeh. Sve što se desilo bilo je tačno onako, kako je Kuropatkin mislio da će se desiti; ceo njegov plan za sada sastoji se u odlaganju odsudne bitke sve dotle, dok mu ne stigne dovoljno vojske za ofanzivu. Taj plan mu potpuno ispada za rukom. Japanci još nikako nisu uspeli da ga uvuku u kakvu veliku bitku, ma da su to neprestano, pa i ovom prilikom pokušavali. On zasad lagano uzmiče; kroz mesec dana počeće da nastupa.
