Danas se sastaje Narodne Skupština. Članovi radikalne stranke, koji sastavljaju ogroman deo njen, imaće sad odmah u početku da nam pokažu, hoće li moći uspešnije raditi, no što su radili prošle godine.
Naši partijski odnosi postali su tako zamršeni, da ceo skupštinski rad sada zavisi od stanja u radikalnoj stranci. Ona ima većinu u narodu, ima većinu u Skupštini, pa je ipak prošle godine utrošeno silno vreme na raspravljanje međusobnih odnosa između dve radikalne grupe. Bilo je svađe i izmirivanja, bilo je stapanja, ali se najposle situacija ipak nije potpuno raščistila, te je na kraju krajeva ipak sve ostalo po starom.
Šta će ove godine, to niko ne može da zna. Pokret za organizovanjem stranke, koji je potekao od g. Stanka Petrovića, imao je, ako ništa drugo, a ono bar tu dobru stranu, što su najzad i najmerodavniji faktori u stranci pristupili tom poslu. Ovih dana rađeno je nešto na tome. Sastavljeni su i primljeni statuti, kojima je uprava strankom regulisana. To je, naravno, dobro, jer je radikalna stranka u poslednjim godinama baš najviše i patila zbog toga, što je u njoj svako hteo da bude vođ.
Nije može biti dobro, što je ta vlast, za vreme skupštinskog rada, prenesena na ceo skupštinski radikalni klub. To je telo i suviše veliko, da bi moglo biti centralna upravna vlast u stranci. Dobro je, što je za vreme kad skupština nije na okupu, cela vlast prenesena na glavni odbor, ali nam izgleda, da je taj odbor u interesu same stranke pogrešno sastavljen. Vrlo se lako može desiti, da se u jednom kraju nađu dva vrlo viđena i zaslužna člana, od kojih sad samo jedan može ući u glavni odbor; u drugom pak kraju neki član, samo zato što je najistaknutiji u svojoj okolini, ulazi u glavni odbor, ma da možda po zaslugama svojim na stranku i po drugim svojim osobinama, daleko izostaje iza ovoga, koji nije mogao u odbor da uđe.
Međutim sve su to samo sitne zamerke, koje nikako ne mogu uticati na opšti položaj radikalne stranke. Glavno je da se dođe do nekog modusa, koji će dopuštati plodan rad u Skupštini bez onih zastoja i zapleta, što smo ih imali u prošloj godini. Na koji će se način to učiniti, nama je potpuno svejedno; glavno je da se samo do toga dođe.
Sporedna je stvar hoće li se to moći učiniti na osnovici shvatanja ili sporazuma između obe frakcije, ali je neophodno potrebno, da ono, što se reši bude tačno i izvršeno. I taj sporazum i to stapanje mora biti potpuno i iskreno, ako hoćemo da ovaj skupštinski saziv ni čim ne bude ometan.
Još danas ili sutra, videćemo na čemu smo.