Radosna je pojava da je i vlada i finansijski odbor nastao, da se državni budžet za iduću godinu reši pre početka nove godine. To je znak, da se istinski želi i teži, da se malo po malo sve neredovnosti poprave i u red dovedu. A s druge strane to dolazi kao rezultat jednog stalnog stanja u državi te imamo puno nade, da će Srbija ući u miran i pravilan kolosek, i prestati biti i dalje zemlja iznenađenja.
Ne malo za pohvalu je i to, što se državni budžet sve više i više postavlja na realnu osnovu i teži, da se izdaci čine u granicama prihoda, kako bi se bar za redovne potrebe zemaljske izbegavali deficiti, koji su se poslednjih godina stalno pravili i toliko gomilali, da su se naročitim zajmovima podmirivati morali. Razume se, da još nije sve učinjeno da budžet bude na stalnu osnovu postavljen, kao i da se izbegnu mnogi i nepotrebni izdaci. Ali to se nije moglo za ovo kratko vreme učiniti naročito, što je radi toga potrebno preuređenje celokupno zastarele i preživele administracije i državne finansijske uprave. Za sve to potrebno je dakle mnogo više vremena i donošenje novih zakona i uvođenje modernih ustanova.
Pitanje o budžetu pojavljivalo se uvek u Skupštini kao jedno od najglavnijih i najvažnijih, na kome je svaka vlada ujedno pojače osećala raspoloženje njeno. S toga su se uvek pri pretresima budžeta i od ministra finansija i od celokupne vlade činila svakojaka obećanja, davala reč da će se zavesti najveća štednja, uprostiti administracija, smanjiti činovništvo, ukinuti nepotrebna zvanja i što je glavno, dovesti u ravnotežu izdaci s prihodima te izbeći deficit. Međutim iduće godine od svega toga nije bilo ni pomena; prihodi su više ili manje ostajali na jednoj meri dok su se izdaci stalno penjali, i nisu došli već do sume, koja se može jedino racionalnim i poštenim finansiranjem i gazdovanjem podmiriti.
Budžet za iduću godinu biće prvi, posle tolikih budžeta sa deficitom, koji će se završiti sa suficitom bez ikakvih vanrednih prireza ili naročitih zajmova. I ako tako odista i bude, onda će g. Paču iskupiti svoju reč, koju je dao prošle godine tražeći vanredan prirez od 40 od sto za pokriće deficita u ovoj godini.
Jedan od prvih uslova za pravilno finansiranje u državi jeste stalnost u državnoj upravi i jaka kontrola Narodne Skupštine. Kad toga ima, kad se ozbiljno nastojava da se sva predviđeni prihodi dobiju i dođu u državnu kasu, i kad se pri tome pazi da se ništa po potroši što budžetom nije predviđeno, onda će sve funkcionisati kao što treba, niti će biti primera da oni koji imaju od države da prime novac, čekaju na to ne mesecima, po često i godinama. U tom pogledu g. Paču je kao ministar finansija dao vrlo lep primer. Nikada činovnici nisu urednije dobijali svoju platu, nikad vojska nije urednije isplaćivana niti su liferanti i preduzimači, koji sa državom posla imaju tačnije dobijali svoja primanja. A to je u ostalom na korist same države.
Jer će drukčije raditi činovnik koji zna da će tačno i na vreme primiti svoju platu; drukčije će isporučiti svoju liferaciju liferant koja zna da će odmah primiti novac čim preda [nedostaje reč] ono što je liferovao, u opšte sve ide bolje, pravilnije a od toga ima najviše koristi sama država.
Učinivši ovako glavne napomene povodom doskorašnjeg finansiranja u našoj državi i sklapanja budžeta, da pristupamo razmatranju prihoda i rashoda, kao i ostalim pozicijama u njemu.
No s tome u idućem broju.