ZA ZDRAVLJE
Već je uveliko nastala banjska sezona, još malo pa ni u jednoj banji neće biti prazne sobe — taman je dakle vreme, da se i o našim banjama progovori koja reč.
Samo što se celo to pitanje ne može izneti ovako u jednom člančiću. Ima tu materijala za nekoliko nedeljnih brojeva „Politike“, i ja ću ga tako rasporediti, uveren da će ta stvar interesovati ceo onaj naš svet (a njega je puno) koji se ovih dana pakuje i polazi u banju — bilo s novcem koji je preko zime zaštedeo, bilo s parama koje je srećno uzeo na menicu, bilo uz pomoć opštinske kase.
Danas ću izneti samo to, kakvih banja mi u Srbiji imamo, kojim poznatim stranim banjama one odgovaraju i kakve bolesti leče.
Ako uzmemo jednu staru, praktičnu podelu svih lekovitih voda, onda dobivamo ove vrste banja:
- indiferentne terme, to jest tople vode sa vrlo malo gasnih i čvrstih rastvorenih sastojaka;
- proste kiseljake, to jest vode sa malo čvrstih rastvorenih sastojaka, a mnogo ugljene kiseline;
- alkalne vode, kojima su glavni sastojci alkalni karbonati, u prvom redu soda;
- slane vode, kojima je glavni sastojak kuhinjska so;
- zemljane ili krečne vode, u kojima ima ponajviše krečnog kamena ili gipsa;
- gvožđevite vode, u kojima ima gvožđa (njegovih karbonata i sulfata);
- sumporne vode, koje se odlikuju sumpornim jedinjenjima (smrdljivim sumpornim vodonikom i jedinjenjima sumpora sa metalima), i
- gorke vode, u kojima ima mnogo gorke soli
Unapred još hoću da kažem, da mi u Srbiji nemamo baš svih tih osam vrsta lekovitih voda. Ali ja ću ih ipak, radi boljeg pregleda, sve redom preći.
1. Indiferentne terme
One se, po svome sastavu, često puta gotovo ni malo ne razlikuju od obične rečne vode, pa ipak im je lekovitost neosporna, iako se još ne zna, zašto one tako povoljno utiču na čovekov organizam.
Indiferentne terme upotrebljavaju se kod živčanih bolesti (nervoze, sevotina, uzetosti), kod revmatizma, kod ženskih bolesti i kod tragova od preležanih zapaljenja naročito grudne i trbušne opne.
Od stranih banja te vrste poznate su i kod nas Feslau blizu Beča i Daruvar u Slavoniji, a u Srbiji ih ima tri: Soko-Banja (temperatura 46°C), Jošanička Banja (78°C) i Niška Banja (37°C).
2. Prosti kiseljaci
Oni se ne razlikuju mnogo od kinećeg praška ili obične sode, a potpomažu varenje i lučenje mokraće. Međutim, kao prava lekovita voda slabo se upotrebljavaju, nego se mahom piju kao dijetetsko piće uz jelo.
Takve vode ima u Karlsbadu (Dorotejin izvor) i u Marijenbadu (Karolin i Ambrozijusov izvor). Kod nas je nema.
3. Alkalne vode
Njihov su glavni sastojak, kao što rekoh, alkalni karbonati, poglavito sada. Uz to gotovo uvek imaju i dosta ugljene kiseline, a pokraj nje i drugih sastojaka, zbog kojih se i dele u nekoliko zasebnih grupa.
Na taj način dobijamo:
- alkalne kiseljake, u kojima ima poglavito sode i ugljene kiseline;
- alkalno-murijatične vode, u kojima ima dosta i kuhinjske soli;
- alkalno-salinske vode, u kojima ima i glauberove soli.
Upotreba je kod sve tri grupe uglavnom podjednaka: sve one leče katare stomaka, katare organa za disanje, katare mokraćne bešike, šećernu bolest i zapalenje bubrega. Ali alkalni kiseljaci su slabije vode, a one druge dve jače. I još nešto: alkalno-murijatične vode imaju specijalno dobro dejstvo na bolesti organa za disanje, a alkalno-salinske vode na bolesti organa za varenje.
Najčuveniji alkalni kiseljak na svetu, to je Viši u Francuskoj, a kod nas su od tih voda poznate još i Gishibil u Češkoj i Najenar u Nemačkoj. Od naših banja imaju tu vodu Kisela voda, Palanački kiseljak, Vrnjačka banja i banja u Banjskoj (Toplici), samo što su sve one znatno slabije od Višija. Vrnjačka banja je, kao što je poznato, topal izvor (87°C), i po toj osobini ponajviše još liči na Višijev izvor Grande Grille [Grande Grile] .
Od alkalno-murijatičkih izvora najpriznatiji su kod nas Glajhenberg i Saletre, a i mi imamo bar jedan koji je tačno ispitan. To je Lomnica, samo što i ona ima skoro pet puta manje kuhinjske soli nego Glajhenberg.
Među alkalno-salinskim banjama imaju svetski glas Marijenbad, Francesbad, Pour [Pour] (hladne) i Karlsbad (topla). Mi takvih voda nemamo.
4. Slane vode
To su vrlo važne vode koje se upotrebljavaju naročito kod izvesnih bolesti trbušnih organa, a pokraj toga i kod skrofuloze, revmetizma, engleske bolesti, ostataka od raznih zapaljenja.
U celom su svetu od tih banja čuveni Hal, Kisingen, Nauhajm, Visbaden, Baden-Baden, Išl, Gmunden, Rajhenhal, Lipik.
U Srbiji ih nema.
5. Zemljane vode
One leče crevne katare s jakim prolivom, hronične plućne katare s jakim pljuvanjem, a naročito dobar glas imaju kod katara u organima za mokrenje i kod kamena u bešici.
Najčuvenija je takva banja Kontrksevil u Francuskoj, a takva je i banja Skleno u Mađarskoj.
Kod nas takve vode nema, a ima ih ponegde u Bosni.
6. Gvožđevite vode
Vrlo važne vode, koje se upotrebljavaju naročito kod anemije (malokrvnosti), kod nervoze, kod ženskih bolesti i sterilnosti.
Kod nas se od takvih voda zna za Slijač u Mađarskoj, za Daruvar u Slavoniji, za Francensbad (Francov izvor) u Češkoj i za Buzijaš. To su slabe vode. A jake su: Rončenjo i Leviko u Tirolu i Srebrenica u Bosni.
I mi imamo grožđevitih voda, i izgleda da ih imamo na više mesta. Ali tačnije je ispitana samo Koviljača blizu Loznice.
7. Sumporne vode
One su kod nas najpoznatije, a upotrebljavaju se kao indiferentne terme.
Od stranih banja, koje su kod nas dobro poznate, pomenuću samo Mehadaju i Pišćan, a od naših dolaze u tu grupu Ribarska, Vranjska, Brestovačka, Gamzigradska, Šarbanovačka i Obrenovačka banja.
8. Gorke vode
One se upotrebljavaju za čišćenje, i svima nama je poznata Budimska Voda.
Mi takvih voda nemamo.
⁂
Da svedem: Mi u Srbiji imamo svoj Feslau — Soko-Banju, svoj Viši — Vrnjačku Banju, svoj Gishibl — Kiselu Vodu, svoj Buzijaš — Koviljaču svoju Mehadiju — sve naše sumporne banje. Drugo nemamo.