ZA ZDRAVLJE
Ja sam, istina, jedanput već pisao o tifusu, ali to, vidim po nekim pismima uredniku „Politike“, Beograđani nisu čitali, zato što su u to doba samo Valjevci patili od te opake bolesti. Sad, međutim, ima i Beograd svoju epidemijicu (preko dvadeset ljudi razbolelo se ovih dana ovde od tifusa), a imamo razloga bojati se, da zaraza može uhvatiti još i veći mah, i ja zato znam, da ću ovom prilikom naći mnogo veću čitalačku publiku, pa se ponovo vraćam na istu temu.
Da počnem, dakle, s početka.
Tifus, vrućica, zarazna je bolest, a kužne klice njene (tifusni bacili) nalaze se u pogani bolesnikovoj i odatle prelaze ili kroz zemlju u bunarsku vodu ili na razne stvari koje s bolesnikom dolaze u dodir, pa sa njima i sa njih, okolišnim putem, prelaze i na razne životne namirnice. Drugi ljudi posle piju tu zagađenu vodu ili jedu te okužene namirnice, i na taj se način i oni zaraze tifusom.
Tifusni bacili, dakle, samo kroz usta i stomak ulaze u zdravog čoveka. To je prvo, što treba znati, kad je reč o tome, kako se čovek može sačuvati od te zaraze.
A drugo je ovo: Kužne klice tifusove ubijaju se nasigurno dobrom vatrom, tj. dugim kuvanjem ili pečenjem.
I kad se ovo dvoje zna, onda je lako izvesti, kako treba u ovo doba tifusa Beograđanin da se vlada, pa da se sačuva bolesti.
Treba, uglavnom, da pazi na ove zapovesti:
- Ne pij bunarsku i česmensku vodu. — Svaki bunar i svaka česma može da se zagadi. Ova sadašnja zaraza u Beogradu i došla je otuda, što je zagađen i okužen onaj stari, nesigurni vodovod beogradski, tzv. bulbuderski vodovod. A voda iz novog vodovoda može se u svakom slučaju smatrati kao potpuno sigurna i čista, zato samo nju treba piti.
Ni topčidersku vodu ne treba piti, i ona je opasna. - Ne pij bozu i limunadu. — Bozadžijama i likerdžijama je, istina, naređeno, da uzimaju samo veštački led sa Klačice, koji se pravi jednino od čiste vode iz novog beogradskog vodovoda, i opštinski lekari vode kontrolu nad njima. Ali ta kontrola ipak ne može biti potpuno sigurna, a bozadžije nisu uvek ljudi, na čije se razumevanje i savesnost čovek može osloniti, i zato je bolje nikako i ne piti piće koje oni spravljaju.
- Pazi na mleko. — Mleko se može okužiti i po neispravnim sudovima i prljavim rukama mlekarevim, a može i vodom, koju naše mlekadžije tako obilno s njime mešaju, ne pazeći, razume se, odakle je uzimaju.
Zato treba naročito paziti, da se sve mleko u kući dobro skuva,da što duže vri, jer se samo dugim kuvanjem kužne klice pouzdano ubijaju. - Ne jedi presne stvari. — Što ne može da se skuva ili da se ispeče, to uvek može da bude opasno. Zato ne treba jesti ništa, što je presno: ne treba jesti sir, salatu, voće itd.
Kad kažem voće, onda mislim, pre svega, neoljušteno i neoprano voće, a oljušteno i dobro isprano može se jesti. Ali i ono može katkad da bude opasno. Zato je najbolje ne unositi ga u opšte u kuću. - Peri dobro ruke. — Čovek ne zna nikad, koja je stvar okužena, koja nije, i zato može lako da dira predmete, na kojima ima zaraznih klica, pa da se rukama zarazi.
Zato treba revnosno prati ruke i čistiti nokte često preko dana, a naročito pred jelo.
Deci, sem toga, treba zabraniti, da brljaju rukama po zemlji i da meću prste u usta. - Pazi na stomak, živi umereno. — Ne mora se čovek razboleti od tifusa, baš i da proguta koju tifusnu zaraznu klicu. Zdrav stomak mnogo štošta svari, pa može da svari i te klice, a samo poremećen želudac i creva primaju odmah svaku bolest.
Zato valja u ovo doba zaraze paziti, da se organi za varenje ničim ne poremete. Ne treba jesti teška jela, ne treba jesti naročito bostan i kukuruz, ne treba uzimati ova naša problematična mezeta uz pivo.
Ali ne pokvari se, ne oslabi se želudac samo pogreškama u dijeti. I nazeb i prekomeran napor i jaki potresi mogu čoveka načiniti nesposobnim, da se bori protiv te najezde zaraznih tifusnih klica.
Na sve to, dakle, treba paziti. Treba, jednom rečju, živeti u svemu umereno.