Prošle noći naše predstraže u hvatile su jedno lice, koje je na čamcu prešlo Savu i iskrcalo se kod kupatila.
Saslušano, ovo lice. koje ima tip mađarskog evrejina, izjavilo je, na nemačkom jeziku, jer srpski, veli, ne zna ni jednu reč, da se zove Milan Bogosavljević, sin oca Srbina, koji se oženio Jevrejkom, ali se pre dve godine ubio iz razloga njemu nepoznatih.
Došao je, reče, u Srbiju, jer nije mogao da trpi gonenja kojima je bio izložen zbog njegove narodnosti, i što želi da stupi u redove srpskih boraca. Za svojega oca veli da je rođen tamo negde između Beograda i — Niša.
U Beograd se uputio iz Beča; stigavši u N. Sad, on je nastavio putovanje do Zemuna, tu su ga, veli, pretresli, i oduzeli mu sve hartije, pa naredili da se sutra dan javi svojoj komandi. Odmah nastupajuće noći krene se duž dunavske i savske obale ne bi di našao neki čamac da se preveze u Srbiju; i zbilja, na savskoj obali naiđe na čamac, i još troicu njih, koji su u istom cilju šetali na istoj obali. Ovi se, sva četvorica, ukrcaju u čamac i niko ih za vreme cele njihove noćne ekskurzije nije primetio, i tek kad su bili na polovini puta puške sa austriske strane pripucaju, na što ona 3 lica, njemu nepoznata, poskaču u Savu, a on sam legne u čamac i poveri se struji da ga prenese na srpsku obalu.
Prispevši na obalu, tako priča, naš dragi neznani Milan Bogosavljević, odmah je tražio od straže da ga vode oficiru…
Ali Milan zaboravi da izjavi i to da je našem stražaru kod kupatila ponudio pet kruna da ga propusti da ide u varoš…
Za svoja tri druga, kojima ne zna imena, jer ih je tada pri mesečini prvi put video svojega veka, reče, da su se vratili na austrijsku obalu, zatim, u drugom iskazu da su preplivali na srpsku obalu; — naše patrole nisu mogle da pronađu ove „dobrovoljce“ te ima razloga verovati da je i ovo jedna špijonova laž, isto tako kao i sve ono što je o sebi iskazao.
Vojne vlasti preduzele su istragu pa će po zakonu postupiti, u toliko lakše što vatreni Srbin „Milan Bogosavljević“ nije video ni jednog austrijskog vojnika na granici, niti je primetio ma kakvu neprijateljsku akciju s one strane Save, o kojoj bi bilo vredno reći koju reč.
Milan ima meke ruke, koje nisu radilo teške poslove, ali to dolazi otud, što je on, veli, po zanatu kelner.