(Telefonski izveštaj našeg naročitog izveštača)
Sastanak srpskog i bugarskog vladara i ako je bio bez velike pompe, biće zabeležen u novijoj istoriji oba naroda kao jedan od najznatnijih događaja. Posle nekadašnjeg neprijateljstva, posle toliko godišnjeg lutanja, našao se jedva jednom pravi put, kojim treba da idemo i mi i Bugari, ako hoćemo da sačuvamo ono što mislimo i da dobijemo ono, što treba da dobijemo.
Reči koje su izgovorene juče u Nišu i ako su po obliku proste, od velikog su značaja i po nas i po Bugare. Oba vladara istakla su naročito u svojim zdravicama bratske veze, koje spajaju srpski i bugarski narod. U drugim prilikama te bi reči možda bile samo akt najobičnije učtivosti; juče u Nišu, kad se zna šta im je sve prethodilo, one dobijaju naročiti značaj.
Važnost ovoga sastanka naročito se još vidi i po zdravicama, koju je Knez Ferdinand napio Knezu Nikoli, kome je naš Kralj istoga dana bio poslao „Karađorđevu Zvezdu“. Oba vladara htela su na taj način da pokažu, da u svemu onom što se u Nišu juče radilo, u svemu što se osećalo učestvuje i Knez Crne Gore. Sve tri slovenske države na Balkanu juče su na taj način dokumentovale, u osobama svojih vladalaca, da bacaju u zaborav sve ono, što su u prošlost tuđinske spletke i rođene pogreške između njih sejale i da su rešene da u budućnosti braneći zajednički svoje opšte interese, zajednički i rade na ostvarenju svojih nacionalnih zadataka.
Nije potrebno, a možda nebi bilo ni korisno, izvoditi sada na ovom mestu sve one zaključke, koji se silom svakom nameću. Ali jedno može da se kaže: Srbija koja je za toliko poslednjih godina večito bilo usamljena, stoji danas čvrsto naslonjena, na obe sestrinske zemlje. I ona, kao god i Bugarska i Crna Gora, imaće samo koristi otuda.
Tačno u 12 časova, pred sam početak ručka, Kralj Petar i Knez Ferdinand povukli su se u salon, gde su konferisali više od četvrt sata. Kad je ta konferencija svršena, oba vladara i svi ostali zvanci prešli su u trpezariju, gde je bio lepo postavljen sto.
Ručak
Kralj Petar sedeo je levo od svog gosta, kneza Ferdinanda. Do Kneza sedeo je g. Nikola Pašić, do onoga general Markov, pa g. Razov, bugarski predstavnik na Cetinju.
Do Kralja Petra na levoj strani sedeli su: g. Petkov i St. Protić. Preko puta Kralja Petra sedeo je g. Rača Petrov, predsednik bugarskog ministarstva, a preko puta Kneza Ferdinanda g. Sava Grujić; do g. Petrova g. A. Stanojević, do g. Grujića g. Stojanov. Do njih, a svaki prema svome rangu sedeli su ostali zvanci, među kojima su se nalazili i pukovnik P. Bojović, komandant mesta, zatim predsednik niške opštine g. Uzunović i t. d.
Za vreme celog ručka oba vladara vrlo su se živo razgovarali, uvlačeći u svoj razgovor počešće i ministre.
Zdravice
Kod pečenja, Kralj Petar je ustao i s čašom šampanja u ruci nazdravio na srpskom jeziku ovu zdravicu svome gostu:
„Srećan sam što mi se ovako iznenadno dala prilika, da na srpskom zemljištu pozdravim Vaše Kraljevsko Visočanstvo, predstavnika bratskog naroda bugarskog. Ja pijem ovu čašu za sreću i napredak Bugarske i njenog vladalačnog doma“.
Ova zdravica, izgovorena jasnim glasom proizvela je ogroman utisak na sve prisutne, koji su osećali, da se iz ovih prostih, ali iskrenih reči, otvaraju sasvim novi horizonti razvitku obeju naroda.
Odmah po tom ustao je Knez Ferdinand i na bugarskom jeziku odgovorio ovom zdravicom:
„Pod uticajem bratskog prijateljstva, koje sam našao prolazeći kroz Srbiju na krasnome Nišu, ja izjavljujem Vašem Veličanstvu najdublju zahvalnost za reči koje je izgovorio i dižem čašu za zdravlje, Njegovog Veličanstva, za napredak njegove dinastije, za slavu i uspeh bratskog srpskog naroda“.
Posle te zdravice, Knez Ferdinand je opet ustao i napio kratku zdravicu Knezu Crne Gore Nikoli Prvom.
„Ordeni“
Knez Ferdinand je posle toga o6javio, da odlikuje Kralja Petra ordenom „Sv. Aleksandra“ prvog stepena, g. g. S. Grujića, N. Pašića i St. Protića ordenom „Za građanske zasluge“ prvog stepena; sve ađutante Kraljeve ordenom „Za vojne zasluge“ trećeg stepena, a sve ostale iz Kraljeve svite ordenom „Za građanske zasluge“ trećeg stepena. Načelnik niškog okruga, g. J. Nestorović dobio je orden „Sv. Aleksandra“ trećeg stepena; g. N. Matijević, policijski komesar orden „Za građanske zasluge“ četvrtog stepena.
Kralj Petar odlikovao je Kneza Ferdinanda „Karađorđevom zvezdom“ prvog stepena; generale Petrova, Nikolajeva i Markona „Belim Orlom“ prvog stepena; g. Petkova ordenom „Sv. Save“ prvog stepena; sekretara kneževe Kancelarije g. Dobrinovića i ađutanta g. Stojanova ordenom „Belog Orla“ trećeg stepena. Isto tako i ostala svita Kneževa dobila je „Belog Orla“ trećeg stepena.
U salonu
U 2 sata, čim je ručak dovršen, oba vladara i svi zvanci otišli su u salon, gle su i Kralj Petar i Knez Ferdinand držali serkl. Naš Kralj se naročito zabavljao s bugarskim ministrima, a Knez Ferdinand osobito s g. g. S. Grujićem i N. Pašićem. Ordeni su bili odmah razdati i svi odlikovani odmah su ih i prikačili.
Rastanak
U 31/4 časa krenula su se oba vladara na stanicu. U kolima su sedeli isto onako, kao i pri dolasku, napred Kralj Petar i njemu s desne strane Knez Ferdinand i t. d. Na stanici su ušli najpre u mali salon, a čim je voz Kneza Ferdinanda bio gotov, Kralj Petar ispratio je Kneza Ferdinanda do železničkih kola. Poljubivši se nekoliko puta najsrdačnije, vladari se oprostiše uz grmljavu topova i oduševljeno klicanje sviju prisutnih. Dok se Knez Ferdinand praštao sa svima ostalima, počasna četa odavala je počast, a vojna muzika svirala „Šumi Marice.“
Odmah po odlasku voza, Kralj Petar seo je u svoj voz zajedno sa svojom pratnjom i otišao u Vranje.
Knez Ferdinand otišao je u Beč samo u pratnji svoje dvorske svite; bugarski ministri pak otputovali su odmah za tim naročitim vozom za Sofiju.