Već je javljeno našim čitaocima, da je dan, kada će se sastati u Beogradu prvi kongres srpskih lekara utvrđen za 6, 7 i 8 septembar ove godine. Kongres je dakle javno sazvan i on će se održati. Vredni radnici na polju medicine i prirodnih nauka, prijavili su se, i iz Srbije, i iz ostalih srpskih i slovenskih krajeva, svojim mnogobrojnim i odabranim radovima, te time pokazali celome svetu, da i naša mnogonapaćena otadžbina može sakupiti u svojoj prestonici naučni svet svega Srpstva i Slovenstva, baš ove godine, kada i zvanična Srbija proslavlja stogodišnjicu početka viteške borbe za svoje oslobođenje.
Organizacioni odbor za ovaj kongres svršio je skoro sve prethodne poslove, napravio raspored pojedinih sekcija, učinio raspored naučnoga rada po tim sekcijama i ostavio slobodna vremena članovima kongresa za razgledanje i šetnju po Beogradu i okolini. U ovo „razgledanje i šetnju“ došla je i poseta po beogradskim bolnicama, jedna tačka, koja se u ovom programu neće moći izvesti iz prostog razloga, što mi, osim jednog odelenja, nemamo niti smemo imati šta da pokažemo našim gostima. Hoćemo li im pokazati svoju državnu bolnicu, podignutu u nezapamćena vremena i pretrpanu bolesnicima, da ih je puno i po suterenu i podrumu, ili im pokazati „modernu“ bolničku zgradu sa dve sobe, dva odelenja i dva šefa u njoj? Hoćemo li im pokazati bolnicu za duševne bolesti, u kojoj zbog pretrpanosti i nehigijenskih uslova siroti umobolnici izgube i ono malo zdravoga uma, što im je u bolesti zaostalo, ili ćemo im pokazati obadve vojne bolnice još pre 20 godina oglašena za sklona padu a druga prekrojena od stare, izanđale i dotrajale kasarne? Jedino što ih smemo uvesti u žensku bolnicu, kojom se moramo zadovoljiti kao jedinom modernom tekovinom za sto godina života naše države.
A ko je kriv za ovakvo mizerno stanje beogradskih bolnica? Kriva je država, što bogate prihode svoga sanitetskog fonda nije htela da utroši na podizanje modernih zgrada za bolnice u prestonici srpskog Pijemonta, nego nam se danas posle sto godina državnog života u brk smeju mnoge manje varoši, pa i jučerašnje Sarajevo. A ko predstavlja državu? Predstavljaju je pojedinci: ministri, načelnici, sekretari itd. A to znači, da ako su sekretari, načelnici i ministri ljudi ustaoci i vredni, da će njihov plodan rad pasti na čast državi. I zaista ovi naši činovnici, koje država skupim novcem plaća, krivi su za ovo jadno stanje prestoničkih bolnica.
Ali, kao što rekosmo, našim gostima imali bi da pokažemo odelenje za porodilje i ženske bolesti. Ovo odelenje čini čast državi, ali ne i čast njezinim činovnicima. Jer kraj ovih činovnika ne bi srpska prestonica još dobila moderno žensko odelenje. Za ovu bolnicu pripada hvala jednoj slavoljubivoj ženi, čiju su zapovest sitne duše činovničke odmah znale da izvrše, samo da bi joj se što pre ime zablistalo na kući, ozidanoj krvavim narodnim novcem. Ta žena tražiše dalje slave i naredi, da se zidaju još dva odelenja, jedno za infektivne bolesti a jedno za hirurgiju. I to zaista bi. Ali kad nesta ženske slavoljubivosti, nesta i zapovesti i činovnici naši opet padoše u zimski san idući redovno u kancelarije a ne radeći ništa na produžetku započetog posla.
Već dve godine kako su zgrade ozidane. Trebalo je da prođe godina dana, dok su se naši činovnici odlučili koje će grejanje da uvedu u nove zgrade. najzad i to bi odlučeno. Stručnjaci se izraziše za centralno grejanje. Odmah se poručiše sve predložene mašinerije. Stigoše i mašine, biće tome već puna godina. Kako nije bilo predviđeno, da se zida naročita kućica za mašine, to su one smeštene u vlažne podrume novih zgrada i tu leže još i dan-danas, kvare se i rđaju, pa kad im dođe vreme da se nameštaju, van svake sumnje, da će biti iskvarene i neupotrebljive. A te mašine grdno staju.
Tako nam zijaju dve nove moderne bolnice i mi ih ne možemo pokazati našim gostima samo zbog sporoga rada naših činovnika.
Organizacioni odbor vodio je računa o ovim dvema zgradama, koje bi mogle podičiti i veće varoši, pa je preko naročito izabranih ljudi i umolio nadležnog ministra da naredi svojim činovnicima, da se bolnice što pre predadu javnosti. Od ministra je dobijeno obećanje, da će se ispuniti molba odborova. Međutim je od tog doba prošlo već mesec dana, i rad na otvaranju bolnica nije ni za korak krenuo napred.
Jasno je, da mi ne smemo dočekati goste sa bolničkim krntijama. U ime ugleda Srbije, u ime ponosa domaćih lekara, pozivamo vas, činovnike, što predstavljate državu, da za ova nepuna četiri meseca, poradite svim svojim silama da se ove skoro gotove bolnice otvore i popune bolesnicima. Ne učinite li to do otvaranja prvog srpskog kongresa, greh i sramota neka padne na vašu glavu!