Pitanje o obnavljanju naše artiljerije i o nabavci novih, brzometnih topova, danas je najvažnije pitanje po razvitak naše vojske. Sve okolne države Turska, Bugarska, Rumunija, rešile su se u načelu za brzometne topove i, koja delimično, koja potpuno, već i izvršile nabavku. Austrijski ministar vojni podneo je pre neki dan predlog Delegacijama o istom tom predmetu, tražeći ogromnu sumu od 400 miliuna kruna, koju su mu Delegacije bez kakvog otpora u načelu i dale. Verovatno je, da će i parlamenat isto to učiti. I ostale evropske države učinile su to već poodavno, uviđajući, da bez brzometnih topova ne bi imale nikakvog izgleda na uspeh u borbi s protivnikom, koji tim strahovitim oružjem raspolaže.
Pa i kad nas se od podužeg vremena počelo na tome da radi. Sastavljena je jedna tehnička komisija, koja je imala zadatak da to pitanje s praktičnog i teorijskog gledišta reši. Vršeni su opiti s onom jednom brzometnom baterijom Škodinog modela, koju je još Milovan Pavlović kao ministar vojni bio nabavio. Našim čitaocima poznato je, kako su ti opiti ispali; iz pera jednog naučnjaka mi smo doneli detaljan opis tih opita, koji su pokazali, da ti austrijski topovi ne odgovaraju svima onim zahtevima, koji se s pravom stavljaju tom novom oružju.
Ta komisija je kanda došla do istog tog rezultata, jer je svoje radove odužila ispitujući i ostale modele, naročito one, koji su uvedeni u najmodernijim evropskim vojskama, francuskoj i nemačkoj.
Poznato je, da je Francuska prva uvela brzometne topove i to model Šveder-Krezo, a da se nemačka vlada, i ako su joj stojala dva-tri nova sistema na raspoloženju, rešila za Krupov model, koji je u glavnome gotovo isti kao i Šneder-Krezo. Ta dva sistema, po mišljenju evropskih stručnjaka, najbolji su i najsavršeniji, ma da su naravno i malo skuplji od ostalih.
Pre dva dana izbio je najedared među bečkim listovima glas, da se srpska vlada rešila da poruči brzometne topove u Francuskoj, sistem Šveder-Krezo i da će kroz koji dan jedan od srpskih ministara otputovati u Pariz, da pregovore oko toga dovrši. U isto vreme ti listovi javljaju, da će u prvi mah biti poručeno 20 baterija, koje će za vrlo kratko vreme biti i liferovane.
Ako se ovaj glas obistini, a izgleda da će tako biti, jer nam ga potvrđuju i iz Pariza, onda će jedno od najvažnijih pitanja naše zemaljske odbrane biti rešeno. Dvadeset baterija istina još nije dovoljno, ali će biti dovoljno bar za prvi mah, naročito ako budu što pre stigle u Beograd. Posluga će se relativno brzo moći upoznati s novim oružjem, te će tako bar jedan deo naše artiljerije odgovarati onim očekivanjima koja je naš narod uvek polagao u nju.
Finansijska strana tog pitanja interesuje takođe naravno celu zemlju. Novi topovi neće se moći nabaviti iz naših redovnih državnih prihoda, nego će se, kao i u svima drugim državama, morati napravite nov zajam. Koliki će taj zajam biti i šta će mu služiti kao podloga, za sad još nije poznato. Sudeći po glasovima, koji se već od podužeg vremena proturaju po stranim listovima, taj će zajam biti napravljen kod „Otomanske Banke“ u Parizu i iznosiće po jednima petnaest, a po drugima dvadeset i pet miliuna.
Kako bilo da bilo, celo to pitanje o naoružanju, pa naravno i o zajmu, pomoću kojega će moći da se izvrši, mora što pre da se svrši. Prilike, u kojima živimo, ne dopuštaju nam da oklevamo; događaji, koji svakog časa mogu da nastupe, imperativno zahtevaju, da naša artiljerija, koja je u ranijim godinama smatrana kao najbolja artiljerija na Balkanu, čuva to svoje ime i da ga po mogućstvu još i uzdigne.
Neka se dakle novi topovi što pre nabave!