Jedan naš saradnik otišao juče u Kamenicu i šilje nam odatle ovaj izveštaj, koji će interesovati sve naše čitaoce. — „Ur. Politike“.
Poslednji časovi Zmajevi
Poslednjih dana dolazili su Zmaju Jaša Tomić, Žarko Miladinović, Matavulj, Dr. Milan Šević i M. Pavlović, a najviše Jaša i dr. Miladinović. U subotu, na dva dana pred smrt, bio je kod njega Tomić, i čika Jova bio je vedar i dosta raspoložen. Tom ga je prilikom zamolio da u ponedeljak dođe kod njega u Kamenicu na ručak. Tomić nije mogao doći usled slabosti. A kod čika Jove je već bio došao iz Rume advokat Žarko Miladinović.
Uoči same smrti čika Jova se digao iz postelje i izišao u hodnik:
— O Žarko, baš dobro što si došao… sam si? — oslovio ga je Zmaj.
— Sam.
Tako je s njim presedio za stolom jedno dvadesetak minuta pa se onda digao.
— Zabavi se ti, Žarko, tu, dok ne dođe i Jaša, a ja baš ne mogu. Ručajte bez mene kad dođe.
Dr. Žarko izađe na obalu da sačeka Jašu, ali ovaj nije došao.
Oko tri četvrti na dva po podne Zmaju je iznenada naglo pozlilo. Marija, koja je bila sedela kod njega u sobi i branila ga od muva istrči žustro napolje k Miladinoviću.
— Brže, sveću! Odite, odite brzo, izgleda da je čiki vrlo rđavo.
Zmaj se bio zavalio u svojoj postelji i vrlo rđavo je disao. Disanje je u dušniku jako zapinjalo i izgledalo je kao da je tu ropac. Upale sveću i stave je čelo glave, a odmah pozovu lekara, koji ubrzo dođe i naredi, te bolesnika malo pomere na desnu stranu. Lekar ga je pregledao i našao normalnu toplotu po nogama i rukama, ali je puls bio 96 puta u minuti i čelo bolesnikovo neprestano se znojilo.
— Da nije groznica? — pitao je Miladinović.
Doktor reče da nije groznica nego „šlag anfal“.
— Hoće li preživeti ovaj dan?
— Ne zna se, — reče doktor. — Da vidimo kako će spavati.
Posle jednoga sata Zmaj se malo primiri i disanje mu je bilo lakše. No pred tri sata ponovo mu pozli, da ponovo upale sveću.
U to vreme došao je i Jaša Tomić iz N. Sada, koga su telefonom izvestili da je Zmaju sasvim rđavo.
— Šta je? — zapitao je Tomić.
— Šlus… kraj! — dobio je odgovor. — Možda se i varam, ali tu je, tako izgleda.
Oko pet časova Zmaj se povrati iz zanosa, krkljanje u dušniku prestane i disanje mu dođe tiho i mirno. I puls je bio slabiji.
Tako je trajalo do večeri. Jaša malo primiren ode natrag u N. Sad.
U veče dođe doktor i konstatuje jaku groznicu.
— E, ta groznica, — reče, — nije dobar znak; ona mi se ne dopada. Ne zna se tačno otkuda je. Il je iz [nedostaje reč], koja inače nikako ne rade ili [nedostaje reč].
Lekar naredi da mu naizmence stavljaju na čelo led i obloge i da se nikako ne pokreće s mesta. Izvuku mu ruku ispod pokrivača i pruže da po njoj prate dalji tok: ako se povrati, krenuće rukom…
Odmah posle toga telegrafisali su Zmajevom bratu Kornelu „Čika Jovi zlo, dođi, ako hoćeš da ga zatekneš.“ Oko 9 č. u veče otprave jedan telegram dr. Ševiću.
Ujutru, pred pola pet sati Zmaj poče lagano i slabo da pokreće opruženom rukom. Disanje je počelo bivati jače i izgledalo je kao da se povraća iz zanosa. Tačno u pola pet se lagano pomeri u postelji i duboko uzdahnu dva puta i — zaspa za uvek. Marija priđe i stavi mu na vreme sveću u ruku.
Tako je Zmaj umro, kao da je zaspao. Na izbolovanom licu njegovom ni jedna se crta nije izmenula.
Poslednje reči Zmajeve
Poslednje reči, što ih je Zmaj Jova govorio bile su na nekoliko sati pred smrt, u ponedeljak, 31 pr. m. po podne. Oko pola dva njemu je pozlilo.
— Ne mogu, rđavo mi je vrlo… Zovite mi Žarka.
Doktor Žarko je ušao u sobu, ali je Zmaj odmah posle gornjih reči pao u zanos, te ga nisu uznemirivali. D-r. Žarko je postojao malo pa izišao napolje, a u sobi, kod bolesnika ostala je Marija. Posle poduže počivke Zmaj polako otvori oči i upita.
— Znaš, dan…
Marija se odmah setila: hteo je da pomene svoje pokojnice od kojih je jedna umrla u ponedeljak a druga u sredu…
— Jesi li upalila kandilo? To su mu bile poslednje reči.
Kad ona odgovori da jeste, Zmaj ponova zaklopi oči i pade u zanos.
Zaveštanje
U pismu koje je Zmaj uputio na Jašu Tomića prva je napomena o dečijim knjigama. Zmaj je svojeručno napisao:
„Sve moje knjige od dečije literature da čuva književno društvo „Rad“ kao „Nevenovu“ redakcionu biblioteku.“
Poklon
Među knjigama što se nalaze u biblioteci Zmaj Jovana Jovanovića, ima i Ajlenbergerova Enciklopedija. Zmaj je nju zaranije odredio kome de se da. U zapisu Jaša Tomiću stavio je ovo: „Ajhenbergerovu Enciklopediju odmah pošljite Dr. Đ. Ivkoviću u Zagreb, obećao sam mu je“.
Zašto je dobio metalan sanduk
Zmaj je u ovome pismu što ga je uputio Jaši Tomiću naročito naglasio da mu grobnicu ne zidaju. „Nipošto zidanu grobnicu i drven sanduk“. To je sam u svojoj poslednjoj volji izpisao.
Ala se od jednoga moralo odustati. Policiska vlast je zahtevala, ako se hoće da se Zmaj pogrebe u drvenom sanduku, onda da se ima odmah — a to je juče u sredu — saranita. Ako pak odbor hoće da se sarani u petak onda se mora uzeti metalan sanduk i zalemiti.
Odbor je izabrao ovo drugo.
Zmajeva krstača
Kad je Zmaj Jova umro, našli su na njegovom stolu pismo na Jašu Tomića i u njemu, pored svojeručnih telegrama, u kojima se izveštava o njegovoj smrti Kralj Petar, knez Nikola i Jaša Tomić, ima jedan polutabak hartije, na kome je Zmaj sam svojom rukom ispisao svoje poslednje reči i poruke. Na vrhu toga polutabaka ima krst, a pri dnu je sam sebi ocrtao krstaču kakva treba da mu se stavi na grob.
To je u vernom precrtu i veličini slika krsta što ga je Zmaj sebi odredio.
Dolazak naroda
Iz bliza i daleka neprestano stižu poštovaoci Zmajevi i ljubitelji njegove poezije u Novi Sad i Kamenicu, da odadu poslednju pažnju svome velikome pesniku. U Novom Sadu se opaža vidno da ima ljudi sa strane. Oko Zmajevoga stana sabrano je mnogo naroda iz mesta i okoline. Svi su oni ostali tu na mestu i čekaju pogreb.
Ko god dođe uđe u avliju u kojoj leži pokojnik, poljubi krst i sanduk i odlazi. Soba u kojoj počiva telo Zmajevo prevučena je crnim platnom, pred vratima stoji naročiti čuvar.
Pratnja
Program odbora za saranu Zmajevu odredio je da oko pokojnikova sanduka idu predstavnici sviju staleža i iz sviju srpskih zemalja. Sanduk će Zmajev pratiti dakle po četiri lica s leve i desno strane jedan lekar, jedan novinar, jedan književnik, jedan omladinac velikoškolac, jedan zanatlija, jedan trgovac, jedan učitelj i jedan ratar.
Novosadska zanatliska zadruga ići će u sprovodu korporativno i sa svojom crkvenom zastavom. Isto će tako prisustvovati korporativno pevačko društvo „Neven.“
Na pogrebu će biti zastupljeno novosadsko gradsko veće, novosadska gimnazija, osnovne građanske i devojačke škole, razna izaslanstva iz Srbije, Bosne, Hercegovine i ostalih krajeva.
Govori
Odbor za saranu posmrtnih ostataka srp. pesnika Zmaja J. Jovanovića, držao je juče po podne u N. Sadu svoju sednicu, kojoj je prisustvovao i izaslanik književne Zadruge i N. Pozorišta, Janko Veselinović, književnik. Na toj sednici izbliže je određen program za saranu pokojnika.
Na sprovodu biće određena mesta pojedinim korporacijama, društvima i izaslanstvima, koja su se veću velikom broju prijavila.
Biće po svoj prilici dvanaest govora. Odlučeno je da govori ne budu duži od deset minuta do četvrt časa. U crkvi će govoriti novosadski sveštenik pop Boža. Od ostalih zna se da će u ime raznih ustanova govoriti Jaša Tomić, Janko Veselinović, Dr. Miladinović, jedan od strane Akademije, od strane omladine, od strane liberalne i jedan od strane radikalne srpske stranke. Jednim će se govorom oprostiti srpska deca od svoga Čika Jove.
Govoriće se na pet mesta.
Zmajev grob
Juče u pola pet po podne određeno je mesto na kameničkom groblju, gde će počivati smrtni ostaci Zmaja Jovana Jovanovića.
Groblje je staro i nije dobro uređeno; ali je na vrlo lepom položaju. Leži desno, pored druma što vodi preko Fruške Gore, t. j. preko Venca u Irig. Sa groblja je vrlo lep izgled na Dunav i jedan deo Novog Sada.
Određivanju grobnice prisustvovali su Jaša Tomić, predsednik kameničke opštine srpske, Niketić, pop Boža, dr. Miladinović i M. Pavlović. Obeleženo mesto za grobnicu nalazi se u istom redu sa spomenikom i grobom Novaka Radonića, srpskog umetnika i književnika, koji je bio rođen 31 marta 1826 u Molu, a umro u Kamenici 30 maja 1890 godine. Grobnica Zmajeva je sa desne strane od ulaska, blizu druma, a daleko od Radonićeva groba 25 koračaji.
Izjave saučešća
Odboru za saranu Zmaj Jov. Jovanovića, kao i uredništvu „Zastave“ neprestano sa sviju strana Srpstva iz sviju zemalja, a i iz tuđine stižu mnogobrojne izjave saučešća. Do juče u veče stiglo je preko tri stotine telegrama.
Juče su svi mađarski listovi doneli članke i beleške o smrti velikoga srpskog pesnika i svi redom se izražavaju o njegovom radu i pevanju veoma pohvalno. Jedne pešt. mađ. novine naglašuju da je Zmaj Jova bolje razumeo njihovoga Aranjija (čija slika visi u Zmajevoj jednoj sobi o zidu pored slike kneza Mirka), nego i jedan mađarski čitalac. „Zmaj je razumeo dušu naših pesnika i osetio ono što su Petefi, Tot i Aranji osećali“. Književno Kišfaludijevo društvo odredilo je veliki novac da se stavi na odar velikoga pokojnika.
Posetiocima pogreba Zmajeva
Javlja se do znanja svima koji iz Srbije ili sa strane dođu na pogreb Zmaju Jov. Jovanoviću, da se odbor za saranu postarao za stanove i hranu i za sve što je potrebno davaće obaveštenja i usluge gostima i strancima. Svaki član odbora nosiće crn flor oko ruke i po tome se može lako poznati.