Prva moderna Potrošačka Zadruga osnovana je u 1843 godini u Ročdelu, blizu Mančestra. Osnivaoci su bili 28 tkačkih radnika, koji su posle mnogih uzaludnih pokušaja da izrade povećanje nadnice, da prinude gospodare da im daju uvek posla i t. d., došli na srećnu misao da potraže pomoći svojim nevoljama, koje su u to vreme bile naročito velike sa zastoja u pamučnoj industriji, u samima sebi. Kako su pokušaji da se organizuju radnici kao proizvođači — kao prodavci — rđavo ispadali i nisu donosili nikad trajnoga ploda, to naši tkači naume da se udruže poglavito kao potrošači — kao kupci — i da na toj osnovi ogledaju snagu svoje samopomoći.
Ogled je, kao što ćemo videti ispao ne može srećnije biti; ali su u početku tkači imali vrlo velike muke da sastave najpotrebniji kapital, te da preduzeće stupi u život. Oni su bili toliko siromašni da su jedva mogli da ulažu nedeljno po 20 para; novi zadrugari teško su se prinavljali i Zadruga, čiji su tvorci još onda smelo zamišljali da će taj pokret „preporoditi svet“, imala je 700 dinara kapitala tek posle godinu i nešto jače sporoga, mučnoga i napornoga ulaganja! S tom sumom Zadruga je 21 dekembra 1844 godine, počela da radi; nabavila je brašna, hleba i još nekoliko artikala i, uza zajedljiv smeh obližnjih sitničara, počela da izvršuje svoj program!… Razume se, da je u početku išlo sve teško i nategnuto, ali je Zadruga ipak postupno stajala na snagu, razvijala se i bujala tako, da joj je uskoro nisko i uzano dućanče u prljavoj i mračnoj Kornjačinoj ulici postalo sasvim teskobno. Zadruga je morala tražiti veći lokal, morala je uskoro otvoriti nekoliko prodavnica po varoši, a u devedesetim godinama bila je već toliko velika i snažna da je mogla i morala da zida svoju vlastitu ogromnu zgradu na četiri sprata, na koju je izdala preko pola milijuna dinara!
Na kraju prošle godine Zadruga je imala preko 16.000 zadrugara, kapital joj je bio preko 15,000.000 dinara; godišnji obrt u okruglom broju 25,000.000 dinara; a čista godišnja dobit oko 3,500.000 dinara, koju je podelila u početku ove godine zadrugarima srazmerno pazaru svakoga posebice kao njihovu zajedničku uštedu na zajedničkim nabavkama!…
Od siromašna i odveć skromna početka u 1844 godini, s kapitalom od 700 dinara i prosečnim nedeljnim obrtom od 52 dinara; od 28 siromašnih radnika, koji su s tešnjom mukom mogli da odvoje nedeljno jedva 20 para i da ulože u Zadrugu, eto dokle je doterala udružena snaga potrošača i kuda je istrajnost i predanost ispela jednu korisnu i veliku ustanovu, kojoj su sitni ćiftinski duhovi sa svih strana u početku proricali brzu i neizbežnu propast!
Ali nije ni ovo još sve.
Za vreme svoga 59-to godišnjega rada, tj. do kraja 1903 godine, Zadruga je podelila svojim zadrugarima u vidu dobiti ukupno preko 50 milijuna dinara. Za to isto vreme Zadruga je podigla svojim zadrugarima preko 3.000 modernih, zdravih i udobnih stanova, koje su oni neosetno isplatili i isplaćuju iz svoje dobiti. Za to isto vreme Zadruga je izdala u vidu pomoći u bolesti i smrti i u vidu pensije zadrugarima preko 4 milijuna dinara. Za to isto vreme Zadruga je — u nekoliko mahova — pomogla svoje zadrugare u njihovim opravdanim zahtevima i otporima prema njihovim gazdama, fabrikantima, i izdala ogromne sume, koje na taj smer, koje na buđenje zadružne svesti među zadrugarima.
Ali, kao da je najvažniji od svih njenih poslova — zadružna proizvodnja, koja daje stalno posla hiljadama radnika, i gde se proizvodi za zadrugare — udružene potrošače — hleb, obuća, odelo i još neke prve namirnice.
Zadruga ima svoju biblioteku od preko 16.000 svezaka najodabranijih i najređih dela ekonomske, socijalne i zadružne sadržine, a povrh toga gotovo svakoga praznika u svojoj ogromnoj sali za svetkovine priređuje predavanja. predstave, koncerte i zabave, gde se zadrugari, pored odmora i zabave, uče u duhu nauka — ekonomskih, društvenih i prirodnih.
Nu, neka ne misli ko da je Ročdelska Potrošačka Zadruga jedina u celoj V. Britaniji. Na protiv, po primeru njenu osnovano je dosad u ovoj kulturnoj zemlji preko 1700 takvih istih Zadruga, koje su ukupno na kraju 1903 godine imale 2,116.127 zadrugara (domaćina), a kapitala 6715,431.950 dinara. U jednoj samo godini (1903.) ove su Zadruge, nabavile namirnica svojim zadrugarima za sumu 2.230.045.575 d. (preko dve milijarde!) d., u toj istoj godini ove su Zadruge podelile svojim zadrugarima kao čistu dobit 246,834.625 dinara i izdale su, povrh toga, na razne prosvetne i dobrotvorne smerove preko 20 milijuna dinara!…
Ali za sve vreme od kad postoje Zadruge su nabavile zadrugarima namirnica za sumu 31 milijardu, 240 milijuna, 470.000 i 350 (31,240,410.350) dinara, na tim nabavkama uštedele su čisto i podelile zadrugarima 2 milijarde, 897 milijuna, 965 hiljada i 075 (2,897,965.075) dinara, podigle zadrugarima preko 40.000 modernih, zdravih i udobnih kuća od kojih je većina već i isplaćena od godišnje zadrugarske uštede (dobiti) i zasnivale mnoge industriske (proizvođačke) i zemljoradničke grane, koje daju posla ogromnom broju radnika i gde se proizvode mnoge najpreče namirnice za zadruge — udružene potrošače1.
Kada je ovaj pokret počeo življe da napreduje, u 1964 godini sve Potrošačke Zadruge u V. Britaniji uvidele su da im valja poći još jedan korak napred pa da se uspeh krenute stvari potpuno postigne. Dotle je svaka Zadruga nabavljala namirnice odelito, gde je nalazila povoljnije cene i bolje pogodbe. Ali takav način nabavke nije probitačan, za osim toga prodavci se uvek mogu dogovoriti i otkazati liferovanje robe Potrošačkim Zadrugama, kao što se to i događalo i u Engleskoj i u Skotlandiji. Ali Zadruge su se rukovodile, pored toga, i jednim važnijim obzirom. Ko hoće da prodaje robu po ceni po kojoj prodaju velikoprodavci (dakle jevtinije), taj treba i da kupuje kao velikoprodavac, tj. na veliko, i, rukovođene ovom zdravom mišlju, Zadruge se dogovore i osnuju između sebe jednu Glavnu Potrošačku Zadrugu za Englesku i drugu Glavnu Potrošačku Zadrugu za Skotlandiju. Glavne zadruge su u početku samo nabavljale robu na veliko za udružene Zadruge, a docnije su se latile i same da proizvode neke artikle, kao što će se to kasnije videti. Razume se, da su i ove ustanove u početku bile slabe, dok nisu postupno stade na snagu, ali su se one toliko razvile i osnažile da se danas hvataju u koštac sa najvećim trustovima za koje svet zna.
Glavna Potrošačka Zadruga za Englesku, kojoj je glavno sedište u Mančestru, ima svoga kapitala, sada 26,075.750 dinara, uloga, 44,939.750 dinara, nabavila je u 1903 godini namirnica za 483,328.550 dinara i podelila, kao uštedu svojim članovima, na kraju iste god. 10,011.500 din!
Ova ista Zadruga nabavila je ukupno robe od 1864 do 1903 godine u vrednosti 6,147, 3434,975 dinara i podelila za to vreme dobiti 95,252.000 dinara!
Zadruga ima dalje 8 velikih transatlantskih parnih brodova koji prevlače robu sa svih strana u Englesku — zadrugarima, a odatle opet nose zadružne proizvode u zemlje kuda ih put vodi; 15 stovarišta van V. Britanije gde se zbira roba koja se posle odatle prenosi u V. Britaniju; 4 stovarišta u Irskoj; 38 maslara i 50 stanica za pravljenje mleka; 2 velika imanja na kojima se proizvodi voće i povrće; zatim ima svoje plantaže čaja na Cejlonu, u Indiji i Kataju; i najzad ima 50 svojih velikih i modernih fabrika u kojima se proizvode razni fabrički predmeti za zadrugare, kao štofovi, flanel, platno, odelo, obuća, sapun, konzerve, biskvit, marmelade i t. d. i t. d.
Preko 15.000 radnika i službenika nalaze stalno rada u ovim radionicama, gde su obezbeđeni i gde im se plaća nesravnjeno bolje nego i u jednoj privatnoj fabrici ili službi.
Koji nije nikad video ogromne magacine ili fabrike; koji nije video kolosalne i mnoge komplikovane mašine kad se puste u rad i ono ništavilo ljudsko u njihovu podnožju, koji nije video radionice u kojima rade hiljade radnika, — taj neće nikad biti kadar da razume i shvati snagu i rad ovoga kolosa, koji su stvorili zadrugari — potrošači i koji za tamošnje prilike još u malome predstavlja sliku budućega društva, kako zadrugarstvo zamišlja i želi. Međutim taj kolos uliva i u V. Britaniji i van nje respekt najljućim protivnicima zadružne stvari, a prijateljima toga pokreta daje nade i snage da istraju u ubeđenju koje veruje da je uspeh Zadružne stvari ekonomski i socijalni uspeh mase naroda. Lord Rozberi nije uzoman kazao, da je englesko Zadrugarstvo „The State within a State“, država koja već sada broji preko 8 milijuna duša u državi od blizu 40 milijuna stanovnika!…
Mi ćemo za časak da prekinemo svoja izlaganja da bi u novom članku produžili toliko isto interesno opisivanje drugoga kolosa udruženih potrošača — Glavne Potrošačke Zadruge za Skotlandiju, koja, ma da nešto manja, ni u koliko ne ustupa po rezultatima svojoj starijoj sestri u Engleskoj.
Naša je zadaća da postupno i u najglavnijim crtama iznesemo današnju situaciju Konsumgenossenschaftsbewegung-a (zadružnoga pokreta u oblasti organizovane potrošnje) u svetu, pre nego što pristupimo tome pokretu kod nas, te da naš svet uvidi šta je na zapadu rađeno i podignuto dok su se u nas najbolje snage trošile i upropašćavale u isključivoj partijsko-političkoj borbi, zaboravljajući i ostavljajući u stranu ekonomske interese mase, i da se dobrim primerima pouče. S toga nam se neće, nadati se zameriti, ako zauzmemo i nešto više prostora, nego što je to inače običaj ovoga lista.
- Ove podatke i sve potonje, u koliko se tiču engleskih Potrošačkih Zadruga uzeli smo iz Annual for 1904 of the Co-operative Wholesale Societies i iz Report of Central Board for 1904, koji je bio podnesen kongresu u Stratfordu pre mesec dana. ↩︎