U istočnoj Aziji rat u veliko traje; rat u najširem obimu — na suvu i na moru. Veličinom ratujućih strana, okolnostima pod kojima se rat vodi, napregnutošću srestava kojima se pristupa ratnoj svrhi, ovaj rat zauzima najistaknutije mesto u nizu najvećih svetskih ratova.
Teškoće oko snabdevanja vojske, koje prouzrokuje duga operativna osnovica; što racionalnija i brža koncentracija trupa; moralna sprema zaraćenih strana; služba konjice u najiscrpnijoj formi; borba oko tvrđava, primena najsavršenijih vatrenih modela; manevrovanje velikih tela i pripremanje sudara sa obzirom na sve dosadanje uspehe tehnike i t. d., i t. d. pojave su, koje će u ovom ratu biti zastupljene do sitnica, i koje će, u rezultatima svojim, dati dragocenu pouku svakoj onoj vojsci, koja ih znadne pratiti, proceniti i podesiti ih prema svojim prilikama na toj novoj, iskustvom osveštanoj, osnovi.
Rat je kritičar celokupne, mirnodopske, vojničke radnje. On otkriva zablude, ukazuje na pogrešna gledišta; on je nepobitno svedočanstvo smišljenosti, plana i preciznosti i izvođenju kombinacija, on je slika svih naprednijih tekovina iz oblasti ratovodstva zadahnuta životom. Rat zahteva najdublju studiju — ratna radnja angažuje za se svekoliku našu spremu i sve naše oštroumlje.
Pa dok su gotovo sve države vodeći računa o danima bure, koji ih mogu svakog časa zadesiti, poslale svoje stručnjake na mandžursko bojište, da pomoću njih priberu koristi, koje im pruža jedan ovako prostran rat; dokle je i najbliža nam susetka, Bugarska, uspela da, ma i po skupu cenu, drži u Mandžuriji svoje posmatrače, dotle se u nas navalice zatvaraju oči pred potrebom, koja je očigledna za svakog pametnog čoveka.
Mi ne znamo kakvi razlozi mogu rukovoditi vladu u ovakom njenom postupanju. Mi najzad, pored sveg truda, ne možemo ni da ih nađemo. Novčane teškoće oko izdržavanja dva posmatrača ne mogu se uzeti za razlog. Pa baš i da dozvolimo, da bi ovi izdaci znatnije opteretili dotičnu budžetsku poziciju ministarstva vojnog, ipak smo uvereni, da bi vlada, voljno da reši ovo pitanje, našla dovoljno mogućnosti, koje bi olakšale njegove materijalne teškoće.
Pitanje o vojnim izaslanicima nema nikakve veze sa odašiljanjem dobrovoljaca, da bi posumnjali u kakvu političku smetnju. Još jedino je ostalo, da nazremo kakove „osobene“ prepreke, koje nemilostivo sputavaju interese vojsko — ili, što bi najužasnije bilo, nebrižljivost i neuviđavnost, koju nismo voljni pripisivati, ni u najmanjoj meri, današnjem ministru vojnom.
U našoj vojsci ima veliki broj valjanih starijih i mlađih oficira. Naš đeneralštab mogao bi neosetno odvojiti dva odlična oficira i uputiti ih na bojište. Pa i sama pešadija mogla ovu potrebu zadovoljiti, predajući svoje odlične komandante višoj studiji, da se u nju kasnije vrate, obogaćeni širom spremom i iskustvom.
Još nije dockan. Još se ovo pitanje može uspešno raspraviti, ako nadležne nije progutao nemar, ili ako im sitni obziri ne sputavaju ruke.