Današnji obavljači prostitutskih radnja preživljuju sada neizvesne dane, jer im se za dva meseca (1. novembra tek. god.) valja seliti sa dosadašnjih mesta. Vidinska ulica i gornji deo ulice Cara Dušana bili su zaista zabačeni kraj, sve dok im beogradski tramvaji ne podigoše glas i od sporednih napraviše jednu od glavnijih i življih ulica sa tramvajskom prugom. U to vreme (1892, god.) i pada prva žalba stanovnika tih ulica na prostitutske radnje, i prva molba Ministarstvu Unutrašnjih Dela da se ti zavodi isele iz pomenutih ulica. Punih 12 godina prolazila je ta žalba i molba kroz razne komisije i razne odbore, pa i dan danas nije odlučeno još ništa redovnim putem. Zna se samo: da današnji ministar ima čvrstu volju, da zavode iseli što pre iz tih živih ulica, a zna se i ovo da je ministar naredio, da se zavodi koji su danas grupisani na jednom mestu, rasture na deset mesta, u deset raznih ulica po raznim krajevima Beograda. I dok će čvrsta volja ministrova, da zavode iseli iz živih ulica naići na odobravanje sviju beograđana, dotle ova druga naredba ministrova, da se zavodi na deset mesta rasture, ne samo da neće izići na odobravanje, već će naići na buru sviju onih građana, u čiju se okolinu zavodi moraju preseliti.
Ova misao, da se zavodi rasture svuda po Beogradu, original je ovoga ministra i područne mu uprave. To je jasno kao dan, jer se za 11 godina svestranog razgovora o radnjama ta misao nigde nije pre pojavila. Ona nije našla odobravanja kod Beogradske Opštine, koja je bila i ostala u načelu protivna rasturanju prostitutskih radnja po kvartovima; ona nije našla odobravanja u našoj najvišoj sanitetskoj ustanovi, u našem glavnom sanitetskom savetu, jer se savet iz bojazni od ministra (što ni u kom slučaju nije smelo da bude) oglasio za nekompetentnog za ocenu pitanja o zadržavanju prostitutskih radnja na jednom mestu, a da je pitano i područno odelenje ministrovo, bez sumnje, da bi i tu misao ministrova naišla na neodobravanje. Ovako je svakako bilo, da je ministar svoju misao usmeno poverio 1. jula upravi, uprava opet izvestila ministra 3. jula. i u izvešću uprava predložila: la se prostitutske radnje razmeste po svima kvartovima, u ulicama udaljenim, nenaseljenim i u opšte, gde je saobraćaj vrlo slab i mesta sklonjena“.
Već posle 2 dana 5. jula sastavlja ministar proizvoljnu komisiju i već napred akceptujući predlog upravin, on traži od komisije samo: detaljna imena ulica, pa čak i delove tih ulica, kuda će zavodi biti iseljeni. Komisija je u svojoj poniznosti imenovala tražene ulice a predstavnici opštine načelno se odvojiše od tog rešavanja, jer smatrahu da najglavnije pitanje: da li da zavodi ostanu u grupi, ili da se rasture, nije još pravilnim putem rešeno. A ovo mišljenje Beogradske Opštine sa svim je tačno i pravilno.
Tim pitanjem bavili su se i bave se i danas nemački naučenjaci — pravnici i medicinari — na kongresima nemačkih društava za suzbijanje polnih bolesti. Prvi im se obavio u Franfurtu meseca marta 1903 godine, i na postavljenu temu: u kakvom je pravcu moguća reforma današnjeg regulisanja prostitucije, došlo se posle šesto-časovnog diskutovanja do ovoga resultata: da prostituciju ne valja raseljavati na više mesta jedne varoši, već da je valja što jače skoncentrisati; kongres je dalje protiv zatvorenih radnja ali je za naročitu ulicu pod kontrolom, u koju bi se grupisale prostitutkinje. Ovakvo ulice izvedene su sa velikim uspehom u Bremenu i Hale, ne napuštajući, naravno, nikako sistem redovnog pregledanja.
Prostitucija kao nužno zlo mora se trpeti, i onda je bolje da se trpi na jednom mestu, pregled i nadzor mnogo je brži i lakši na jednom mestu, nego li na 10 mesta. Za to mi i tražimo u ime narodnoga zdravlja i u ime onih na nemoral nevino-osuđenih ulica, da se ministrova naredba za sada ne izvršuje, već da se primi odluka svih naučnih ljudi o koncentrisanju prostitucije, pa da se sastavi nova vredna i poduzetna državna komisija, koja će naći ponajzgodniju ulicu bilo staru bilo novo- napravljenu, kuda bi se mogli zavodi preseliti iz dosadašnjih živih ulica. Ta bi komisija trajala godinu dana, prvih 6 meseci bi prošla ulicu, regulisala, nivelisala i kaldrmisala, a drugih 6 meseci bi za smeštaj prostitutskih radnja, kao svojinu Beogradske Opštine sagradila higijenske građevine.
Ostane li Ministrova naredba u važnosti, to će uzrujani i silom osramoćeni svet javnim zborovima doprineti da naredba padne, tim pre, što kao što je rečeno, nije ni doneta pravilnim i redovnim putem.