Posle osam dana pogađanja, cenjkanja i natezanja dobili smo najzad juče novu vladu. Za celo to vreme javno mnjenje pa čak i najobavešteniji radikalni krugovi, lutali su po mraku, ne znajući ne samo ko će i kako će obrazovati ministarstvo, nego ne znajući čak ni na kojoj će se osnovi obrazovati. Jedno se samo odmah iz početka znalo: da je jedinstvo radikalne stranke, koje se pre tri meseca izvršilo, slivanjem oba radikalna krila u jedno, potpuno propalo i da i sada, kao iza vreme prvog kabineta g. S. Grujića, imamo vladu sastavljenu na principu ravnopravnosti. Dve zasebne partije pogađale su se i pogodile da u ministarstvo uđe polovina od jednih i polovina od drugih. Mesto jakog, homogenog ministarstva, za kojim smo svi kukali, dobili smo na taj način opet jedno koaliciono ministarstvo.
Šteta je, što je tako došlo. Otkako u Srbiji imamo takvih koalicionih ministarstava, još ni jedno nije valjalo. Sva su uvek bolovala od isključivosti svojih članova i sva su brzo umirala, ne ostavivši nikada dobru uspomenu za sobom. To možda dolazi otuda, što mi Srbi u opšte slabo poštujemo tuđe mišljenje, što svi mislimo da je, onako najbolje, kako mi mislimo i radimo. Istina, sva koaliciona ministarstva imaju i jednu dobru stranu, — što u Skupštini imaju veliki broj poslanika, koji ih potpomažu; takve vlade uvek imaju sigurnu većinu sve dotle, dok jednog dana, iz političkih ili ličnih razloga, jedna strana ne odrekne ljubav, pokvari savez i obori vladu iznenada.
Tako je uvek bilo kod nas i tako će biti i ovoga puta; to je i najveća mana, koju današnja vlada ima. Pokraj sve iskrenosti i volje za zajedničkim radom, koju možda u ovom trenutku obe strane unose u ovaj kabinet, niko nam ne jamči, niti može da jamči, da će ta sloga tri dana da traje. A šta ćemo onda?
Inače, kad hoće pravedno da se misli, mora se priznati, da je, za prilike u kojima se nalazimo, nova vlada dobro sastavljena. Naravno, mogla bi još mnogo bolja da bude, da parlamentarna situacija nije tako zamršena; ali neka nas bar teši to, što je svakako bolja no stara. Broj mesta u kabinetu pravedno je raspodeljen; svaka strana ima četiri portfelja; bar se oko toga neće gložiti.
Osim toga, među novim ministrima nalazimo ljude, koje su neobično srećno izabrani. Tu je na primer general Putnik kao ministar vojni. Po autoritetu koji uživa u vojsci, po stručnoj spremi i energiji on je odista najpogodnija ličnost za to mesto. Još ako bude bio i dovoljno strog, onda će svakako moći da ispravi sve ono, što je pokvareno u poslednje doba. Financijsku spremu g. Pačua neki hvale, neki mu je odriču, definitivno se za sad ništa ne može reći; hvale i g. Polićevića; ubrzo ćemo videti koliko je sve to tačno.
Neosporna je dobra osobina ova vlade, što, po ljudima koji je sastavljaju, ima jakog autoriteta u stranci i klubu. Ako bude bila neobično energična, ako mogadne zauzdati sve separatistične struje u klubu, a ne dopuštati da klub nju vodi, onda će uspeti. Inače ne.