Pred situacijom, koja se postepeno razbistrava, pojavljuje se svakom nepristrasnom posmatraču pitanje, hoće li jedna radikalna frakcija moći bez druge da vlada.
Kaže se, da je starijoj radikalnoj grupi prešlo nekoliko poslanika iz mlađe grupe, tako da ih sada ima 85 na broju. To bi značilo, da bi nova vlada, sastavljena samo iz starijih radikala, imala u Skupštini apsolutnu većinu. Ali ta većina ni u kojom slučaju ne bi bila ni velika ni pouzdana.
Pretpostavljamo, da ti renegati ostanu verni svom novom društvu — što baš nije tako sigurna stvar — pa ćemo ipak videti da vladin položaj neće biti zavidan. Na glasanju, u svima važnijim pitanjima, protiv nove vlade glasaće ne samo svi samostalci, već i sve ostale partije, tako da će većina glasova biti minimalna. Ali to još nije sve. Vladini poslanici radije idu na osustva — naročito pred kakvo važnije, nepopularno pitanje — no poslanici iz opozicije. Oni se u takvim prilikama vrlo lako i rado razboljevaju ili ne dolaze na sednice ma iz kakvih ili bez ikakvih razloga.
Mogućno je isto tako, da u kakvom specijalnom pitanju po koji od vladinih poslanika glasa protiv vlade. To se dešava i u mnogo disciplinovanijim strankama, no što je danas radikalna.
Svaka od tih mogućnosti dovela bi vladu u nezgodan položaj i ma da se ne može verovati, da će nova vlada tako radosno hteti da padne, kao što je ova poslednja pre pet dana pala, ipak se mora ozbiljno računati na tu opasnost, koja joj stalno preti. Nikad ona ne bi bila sigurna od svakojakih prepada i iznenađenja. Najmanja pometnja, najneznatnije rasipanje glasova smrsilo bi joj konce. Nikakva uteha pri tome ne može da bude što je taj i taj, u tom i tom parlamentu, vladao toliko i toliko godina samo sa 5-6 glasova većine. Što je u drugoj kojoj zemlji možda i mogućno, kod nas je, ako ne nemogućna, a ono u svakom slučaju bar vrlo teška stvar.
Zato je i vrlo razumljivo, što je g. Grujić, primajući se misije da obrazuje kabinet, pre svega hteo da sastavi program rada, koji ne bi izazvao negodovanje kod samostalaca. To je koncesija, koju im on čini još pre no što je i počeo da radi. Međutim, ma koliko daleko išao g. Grujić u tim svojim koncesijama, on ipak neće moći da izbegne sva krupnija pitanja, a u tim pitanjima razlikuju se bitno mlađi od starijih radikala. Da su se oko njih mogli složiti, oni se ne bi ni cepali.
Kako se god dakle okrene, kuda se god pogleda, sve izlazi na jednu stvar: treba raspuštati Skupštinu. Neka narod kaže na kome je carstvo! Ljutnje onda no može biti.