Pre dva tri dana desio se u našoj unutrašnjoj politici jedan vrlo važan i krupan politički događaj. — Velika radikalna zgrada, kojoj je pre punih 20 godina udaren jak temelj, prepukla je preko pola. Stare radikalne borce, koji su četvrtinu veka nosili na svojim plećima partijsko breme i izdržali silne borbe, napustili su mlađi drugovi i ocepili se konačno od njih. Na taj način stvorena su dva politička radikalska tabora. U prvoj grupi ostale su stare radikalne vođe, ljudi, koji za sobom imaju burnu prošlost, stečene zasluge i iskustvo; a u drugoj grupi nalaze se ljudi mlađi, koji pred sobom imaju budućnost, čvrstu volju i ideale koji se tek imaju ostvariti.
Stare radikalne vođe, koji su po mišljenju svojih mlađih drugova, vrlo često pod teretom svojih uzvišenih zadataka i dužnosti, u borbi klecali, i u čijim se rukama partijska zastava nije uvek nalazila na najdostojnijoj visini, nisu bili u stanju, da sva politička pisanja izvedu na čistinu, i da mlađim ljudima ostave utrven put, kojim bi ovi produžili i nastavili započete narodne i zemaljske poslove. S toga se još poodavno osetila u radikalnoj partiji jedna struja, koja je s dana dan bivala sve jača i jača, dok se se lanjske godine, prilikom izbora za Narodnu Skupštinu, prebrojavanjem kuglica aritmetičkom tačnošću nije konstatovalo, da je struja protiv starih radikalnih vođa i vrlo jaka i vrlo opasna, i da je ona u stanju ne samo da iz temelja zaljulja današnje političko stanje, nego i da sa političke pozornice jednim mahom potisne stare političare a na njihova mesta dovede nove ljude. —
Što se ovo nije do sada desilo, ima da se pripiše isključivo toj okolnosti, što je novo stanje u Srbiji, koje je stvoreno događajem od 29. Maja, pružalo i jednoj i drugoj grupi garancije, da će stvari u skoroj budućnosti krenuti na bolje i što je bilo među radikalima ljudi, koji su propovedali: da je sloga sada neophodno potrebna, i da je samo sjedinjena radikalna partija u stanju, da ostvari sve ono, što je zemlji i narodu potrebno. No politički događaji, koji ne idu pravilnim i ravnomernim tokom, izbacili su na površinu neka pitanja, radi kojih se i opet stvorio rascep. Povodom tim dala je sjedinjena vlada ostavku, a sastav novoga kabineta poveren je starijim radikalima. Međutim su se mlađi radikali, takozvani samostalci, grupisali, i juče pokrenuli svoj organ „Odjek“ u kom su istavili svoje gledište na današnje stanje i utvrdili svoj program.
Ko poznaje prilike u Srbiji, i poznaje agitacijonu moć mlađih radikala, taj je već sad na čisto, da se cela današnja politička situaciji nalazi u rukama mlađih radikala. I kad je tako onda nema sumnje, da sve zavisi od jednog momenta, i da će taj momenat a pre a posle dovesti samostalce na upravu zemaljsku. I sad nastaje pitanje koje je vrlo važno i vrlo ozbiljno.
Srbija se danas nalazi da političkom, kulturnom i ekonomskom prelomu. Posle dvadesetogodišnje političke borbe, ona je promenom dinastije stupila u novu fazu života.
Sva pitanja koja e do danas nisu htela ili nisu mogla rešiti, ne trpe odgađanja i zahtevaju da se na njima što pre otpočne ozbiljno i trezveno raditi. A sva ta pitanja, i politička i kulturna i ekonomska toliko su važna, da se ona ne smeju odlagati, jer od njih zavisi ne samo na-[nedostaje red].
Ima li među samostalcima ljudi, koji su duboko pronikli u sva ta pitanja, a koji imaju dovoljno odvažnost i čvrste volje da prime na sebe taj težak zadatak, da sa lakoćom i stručnom veštinom izvedu ova pitanja na čistinu i da udare novim pravcem od kojeg će i narod i ugled Srbije imati koristi?
Ima li među samostalcima toliko duha, da pod zastavu iskupe svu mlađu srpsku inteligenciju i da upute svakog pa svoje mesto, na ozbiljan i koristan rad?
Ima li među samostalcima toliko patriotizma, da zauzeti velikim državnim i narodnim poslovima u zemlji, bace svoj pogled i preko granica Srbije i da na taj način stvore od Srbije i politički i kulturni centar Srpstva?
I još jedno pitanje. Naše ekonomske prilike nalaze se u očajnom stanju. Naročito se ovo tiče našeg seljačkog staleža. Bilo kome pravo ili ne, mi moramo na žalost da konstatujemo, da se za srpskoga seljaka, u toku poslednjih 35 godina, sem Boga, niko nije brinuo. Tu ne treba mnogo dokazivanja; taj greh osećamo svi na svojoj duši. Šumadinci, kojima su dedovi ostavili i plodne njive i rodne šljivake, čaire i pune obore stoke, tako da usled slinih državnih nameta i neracionalnog obrađivanja svoje ekonomije osiromašili, da će se naši državnici jednog dana preneraziti, ako što pre ne nađu puta i načina kako da se seljaku pomogne.
Imaju li samostalci gotove, razrađene i sređene programe po kojima bi odmah sutra dan po dolasku na zemaljsku upravu, zasukali rukave i otpočeli u svima pravcima rad, kako bi podigli blagostanje u narodu, i od srpskog seljaka stvorili pravoga građanina, koji se razvija i napreduje prema prirodnom bogatstvu svoga kraja?
Ako svega toga ima u redovima samostalaca, onda ćemo svi mi što vodimo računa o interesima Srbije iskreno potpomoći samostalce, da ovaj i ovakav program izvedu, a stariji će se radikali neminovno morati povući.
Ali ako samostalci još nisu potpuno spremni da prime na sebe te velike dužnost i ako u sebi [nedostaje red] tačke koje a narodne potrebe iziskuju, brzo i lako izvedu, šta ćemo tad?
Pogledi cele zemlje i celoga Srpstva uprti su danas na razvitak događaja u Beogradu i na Narodnu Skupštinu. Samo taktično, mudro i hladno ocenjivanje prilika jedne i druge radikalne grupe, mogu u ovome važnom trenutku doneti stvarne koristi narodu po zemlji, a svaki nesmišljen i preduhitren politički eksperimenat mogao bi nas skupo stati. —