Život u Beogradu

Nekoliko crtica iz poslednjih ratnih dana

Da produžimo donošenje beznačajnih pa ipak karakterističnih crtica, koje bi kao trebale da malo razgale one, što su napustili Beograd, a kao malo i nama u Beogradu da prekrate vreme.

Bap pred sam rat čuvena Šiškova mehana na Terazijama preustrojena je da bude moderna i kao neka zamena za čuvenu Uroševu Pivnicu koja se upokojila.

Otuda su sada za vreme rata ostala tamo dva kelnera i jedan veliki štampan jelovnik, na kome ima čak i „tabl dot“. Oni, što su ostali, možda nisu baš mnogo pismeni, ali su umešni pa su umolili jednog pismenog obešenjaka, da im „ispiše jelovnik“. Tako je onomad u jelovniku stajalo:

  1. „Čorba ot paradajz s pirinač, ama pirinač danas nema jerbo su zbog lumbardovanje sve bakalnice zatvorene“.
  2. Svinjski đuveč brez meso, zbog što ne mogade da se dođe do klanicu, jer kao što svaki zna, juče je bilo jako lumbardovanje.
  3. „Pasulj s rinflajš“.
  4. „Kajgana od taze seljačka jaja“.

Već smo prošli put pomenuli veliku privrženost, koju prema nama zaostalima pokazuju mase buva, što nisu mogle stati u vozove za unutrašnjost.

Otuda je drogerija Beli Orao prepuna sveta razna pola i uzrasta, koji pazari prašak za buve. Te već ide tako daleko, da simpatični šef drogerije, g. Ilija, još s vrata pita:

— Za koliko želite praška za buve?

Tu u drogeriji žali se jedan nervozan stari gospodin:

— Danju Švabe i muve, večerom Švabe i komarci, noću Švabe i buve, pa prosto: čovek nikad mira nema!