„Otimačina“

Povodom jednog neozbiljnog zahteva

(Pismo iz publike.)

U „Straži“ pod naslovom „Naša opština“, „jedan potrošač“ sanćim iz sažaljenja prema sirotnim seljankama, koje sa teškom mukom, fizičkim naprezanjem itd. stižu pred đeram opštinski te moraju da plaćaju trošarinsku taksu, — poziva vojnu vlast da stane na put ovom „otimanju“.

U današnje dane, koje preživljujemo, vrlo je popularna stvar govoriti protiv svih nameta a naročito protiv trošarinskih taksa, ali kako svaki svesan građanin i potrošač grada Beograda zna vrlo dobro da trošarinsku taksu ne plaćaju u stvari seljanke, koje dolaze iz okoline, nego potrošači Beograđani, kojima se naplaćena taksa u cenu životnih namirnica uračunava — to bi se preko pomenute žalopojke moglo ćutke preći, da ne postoji potreba da se naročito istakne da se naplaćenom trošarinom opština koristi danas jedino u tom cilju da ublaži velike bede onih opštinskih nevoljnika, koji nemaju sredstva da podmire svoje najpreče životne potrebe, jer su im hranioci pod oružjem…

Stavite dakle na vagu s jedne strane seljanku, koje ima nešto pa donosi da prodaje, i s druge strane sirotu Beograđanku koja nema čime šta da kupi i očekuje milostinju od opštine, pak ćete videti da se naplaćivanjem trošarinske takse — ne otima.