Sadržaj
- Današnji položaj
- Kako Rusi gude
- Ponovni napad na Port-Artur
- Ruska vojska
- Ruski car o Japancima
- „Jenisej“
- Slutnja
- Izveštaj đen. Pfluga
- Admiral Makarov
- Japanski špioni
Današnji položaj
Vesti s bojnoga polja stižu sporo i neodređeno. Petrogradski zvanični krugovi iznose samo sigurna fakta, bez ikakvog komentara i dodavanja. Japanci u opšte ništa ne javljaju, a engleski i američki korespondenti svaki čas javljaju čitav niz izmišljenih, neverovatnih događaja, koji samo bacaju u zabunu sve one, koji hoće s razumevanjem da prate razvitak rata.
Kad sv sve te različne, često protivrečne vesti razgledaju i kad se odabere istinito od neistinitoga i verovatno od neverovatnoga, onda izlazi ovo: Rat na suvu još nije upravo počeo: omanja japanska odelenja, koja su se iskrcavala na poluostrvu Lijao-Tong u nameri da pokvare železnicu Port-Artur — Mukden i da na taj način izoluju Port-Artur, razbijena su i železnica nije pokvarena. Što se pomorskog rata tiče i tu sreća počinje da se smeši Rusima. Jedan deo ruske flote koji se bio povukao u port-artursku luku izašao je noću pokraj sveg, japanskog stražarenja, neopažen i otišao u susret onoj ruskoj floti, koja dolazi iz Vladivostoka. Kad su to Japanci sutradan videli, napali su ponova na Port Artur nadajući se, da će ga sada, kad ima manje lađa u pristaništu, moći osvojiti. Posle podužeg bombardovanja, u kojem su s ruske strane učestvovali i topovi s utvrđenja i s ratnih brodova, japanska se flota opet povukla na širinu.
Kako Rusi gude
Ruska vlada izdala je zvanično saopštenje o ratu koje glasi: „Osam dana je proteklo, od kako je celu Rusiju potresla ogorčenost protiv neprijatelja, koji je iznenadno prekinuo odnose s nama te pokušao da mučkim napadom dođe do lakog uspeha u ratu, koji je odavno želeo. S pojmljivim nestrpljenjem očekuje narod Rusije brzu osvetu za to i očekuje napregnuto vesti s krajnjeg Istoka. Jednodušnost i moć ruskog naroda isključuju svaku sumnju, da Japan neće dobiti zasluženu kaznu za njegovu izdaju i izazivanje rata, dok je ljubljeni gospodar ruske države želeo da osigura mir svima narodima. Ratni odnošaji primoravaju nas, da trpeljivo sačekamo vesti o uspesima naših trupa, kojih ne može biti pre rešavajućih akcija ruske vojske. Ogromna daljina napadnutih pokrajina i želja careva da se mir održi uzrok su što se iz ranije nisu činile pripreme za rat. I sad će trebati mnogo vremena, da se Japanu zada udarac, kakav je zaslužio bez izlišnog prolivanja krvi, te da tako iskusi zaslužnu kaznu narod, koji je tako bezočno borbu izazvao. Rusija mora dakle trpeljivo sačekati događaje u sigurnom očekivanju, da će naša vojska za ovo izazivanje stostruko se osvetiti. Pošto smo još vrlo daleko od operacija na suvu, nemoguće je skoro dobiti vesti ratnog polja. Uzaludno prolivanje krvi nije ni dostojno veličine i moći Rusije. Naša otadžbina pokazuje tako čvrstu jednodušnost i veliko požrtvovanje za narodnu stvar, da će dužnost nalagati da se svaka stvarna novost s bojnoga polja odmah celome narodu obznani.
Ponovni napad na Port-Artur
Po jednom telegramu „S. Dž. Gazete“ iz Kobe jedno zvanično saopštenje potvrđuje, da su japanske torpednjače u nedelju izjutra preuzimali ponovni napad na Port-Artur i torpedima napali jednu rusku tovarnu lađu, koja se nalazila u pristaništu, kao i jednu, koja se nalazila van njega. Dodaje se, da su se japanske lađe neoštećene povukle. Ko će to znati!
Ruska vojska
Kako se iz pouzdana izvora javlja ima Rusija u ovaj mah u Mandžuriji ovu ubojnu snagu: U prvoj liniji 180.000 ljudi s 3000 oficira, u drugoj liniji 48.000 ljudi s 900 oficira. U prvoj liniji stoje 110.000 ljudi pešadije 12.500 ljudi kavaljerije, 7.500 ljudi artiljerije s 27 baterija, 12.000 ljudi tehničkih trupa i 8000 ljudi na utvrđenjima; u drugoj liniji 40 bataljona pešadije, 36 [nedostaju dve reči] i odgovarajući broj artiljerije. Svega 228.000 ljudi s 3.900 oficira.
Ruski car o Japancima
Ispraćajući na bojno polje prvi sibirski puk držao je car Nikola govor, u kom je naglasio da je neprijatelj hrabar, odvažan i podmukao, no da će ruska vojska svoje oružje osvetlati.
„Jenisej“
O propasti „Jeniseja“ javljaju se ove pojedinosti: Dok je sve bilo zauzeto oko sređivanja mina, vetar i morska struja nanele su „Jenisej“ na jednu minu, koja je odmah eksplodirala, te je „Jenisej“ dobio veliki proder. Zapovednik broda, videći da će brod uskoro potonuti, izda zapovest da se posada broda odmah spasava. Svi su molili kapetana, da ostavi brod, no on izda zapovest da se otiskuju čas pre. „Zbogom deco — rekao je — spasavajte se, a za mene ne brinite!“. U brzo su se talasi sklopili i kapetana je nestalo zajedno s brodom.
Slutnja
Komandant „Korejca“ koji je u junačkoj borbi kod Čemulpa propao pomorski kapetan Bjelajev pisao je [27] dekembra svojoj rodbini u Petrograd. Oni su pismo dobili 15. januara. U pismu veli Bjelajev ovo: „Očekujem svakog časa da se otisnemo na more… Iz dana u dan očekujemo boj s Japancima, očekujemo iznenadan napad, bez objave rata… Sve što nam je drveno, izbacujemo na obalu… Moj brod nema nikakva oklopa. Snaga mi je samo napadna: topovi i dobro raspoloženje posade. Često se mi Rusi oslanjamo na hrabrost našu i ona nas održava… Daće Bog da i sad bude tako. Činiću sve što treba… A ako utonem u moru ili me ubiju, pomenite me po dobru.“
Izveštaj đen. Pfluga
General Pflug poslalo je generalnom štabu telegram iz Port-Artura, kojim javlja da se u Port-Arturu nije ništa novo dogodilo, da u Inkanu vlada mir, da je na reci Jalu sve mirno i da tamo na daljini od 50 vrsta nema nigde neprijatelja.
Admiral Makarov
U Port-Artur je otputovao admiral Makarov da primi mesto admirala Štarka komandu. Pre polaska pričestio je Makarova poznati Otac Jovan Kronštatski. Na Makarova se mnogo polaže u petrogradskim krugovima, kao na odličnog pomorskog zapovednika.
Japanski špioni
Iz Tijanmina javljaju da su Rusi u Harbinu i inače po Mandžuriji pohvatali oko 100 japanskih špiona.