Petrogradski mitropolit caru

Petrogradski mitropolit Antonije napisao je caru Nikoli ovo pismo:

Premilostivi Gospodaru!

O svetlim danima Roždestva Hristova pozdravio sam ja Vaše Veličanstvo s praznikom mira i božjeg blagovolenja dajući izraza uverenju da će se mir održati.

Svojstveno je hrišćanskom srcu da želi mir, no nečastivi neznabožac ne zna za taj osećaj. I evo je verolomni Japanac usudio se da razvije ratnu zastavu protiv ruskog naroda. Uzdrhtala je od negodovanja Sveta Rusija. Kao burni morski vali razneo se po njoj ubojni poklič. Rusija ume mir čuvati, no ume i neprijatelja odbiti. Krepkih grudi ustaće ona sva kao jedan čovek za cara svoga, za crkvu svoju i za dragu otadžbinu. Videla je ona godinama Samozvanštine, preživela je naletanje Šveda i navalu Napoleonove vojske. No gospod je bio njen pomoćnik i moćan zaštitnik. Neprijatelji su iščezli kao dim. A sveta Rusija izašla je iz ovih borbi u sjaju veličine, porasla je, raširila se na licu zemlje, postala je krepka, silna, moćna, nepobedima. S nami Bog, razumijejte jezici i pokorjajte sja, jako s nami Bog.

Hrabro Gospodaru! Kto Bog velji, jako Bog naš. Molitva naša za tebe usrdna je, odanost naša tebi silna je. Molićemo se Bogu neumorno, no umećemo, kao zatreba, i umreti za veru, za tebe i za otadžbinu. Raspolaži s nama i s našim imetkom. Ustreba li — crkve i manastiri prineće dragocene ukrase svetinja svojih na oltar otadžbine. Pobornika imamo u Hristu Gospodu i u molitvi pojimo: Derzajte ubo, derzajte ljudije Božiji: ibo toj pobjedit vrati, jako vsesilen. Amin!

Tebi, Gospodaru, kao državnom vođu sveruskog hristoljubivog pobednosnog voinstva sprovodim iz Aleksandro-Nevske Lavre u ime blagoslova ikonu svetoga viteza ruske zemlje, blagovremenoga Kneza Aleksandra Nevskoga, da on pomogne u borbi s nečastivim. Tebi i celoj ruskoj vojsci. Ikona je osvećena nad ćivotom svetiteljevim moštiju. Neka te Gospod blagoslovi, neka te Gospod hrani, dragoga cara našega! Vašeg Imperatorskog Veličanstva najodaniji sluga i bogomoljac Antonije mitropolit petrogradski.

Na ovo dirljivo pismo, odgovorio je car Nikola:

Iskreno Vam blagodarim vladiko, i dopuštam da se kopija Vašeg pisma štampa. Ikona me je osobito tronula.