Koliko se gine u ratu
Tek sad, kad je već počela borba između Rusije i Japana, priznaje ceo svet Rusiji, da nije želela rat. Jer da ga je želela, ona ne bi bila iznenađena, nego bi za vremena spremila sve što joj treba: prevukla bi na Istok i mnogo više vojske, i provijanta, i municije, i spreme za ranjenike. Ovako mora to sad po najnezgodnijem vremenu da čini. A sad će vojnici patiti mnogo više i od štracana i od raznih bolesti, koje u ratu često više ljudi pokose nego neprijateljsko tane.
Zbog toga mnogi spominju prošla vrenjena. Ovaj pohod Rusa na Daleki Istok njih podseća na Francuze, kad su pod Napodvonom, 1819. godine, pošli na Moskvu. Tada se francuska „velika armija“ ovako smanjivala:
363.000 ljudi prešlo je Njemen, 24 jula 1812. god; 229.000 ljudi stiglo je do Viteboska, krajem jula; 185.000 ljudi otpočelo je operacije na Smolensk, 10 avgusta, 156.000 ljudi izašlo je iz te varoši, 20 avgusta; 134.000 ljudi došlo je Borodina, 7. septembra; 95.000 ljudi stiglo je do Moskve, 15. septembra; 5O.000 ljudi vratilo se u Smolensk, 9. novembra; 33000 ljudi prešlo je preko Berezine, 28. novembra; 8.000 ljudi vratilo se preko Njemena, 15 decembra.
A po zvaničnim podacima Rusi su zarobili 100.000 neprijateljskih vojnika i zakopali 243.000 leševa. Ruska vojska, koja je Francuze gonila, imala je kod Kaluge, sredinom oktobra, 120.000 ljudi, a kad je stigla u Vilnu, sredinom Decembra, svega još 40.000.
To poređenje prave, međutim, samo oni koji bi imali razloga da se raduju kad bi Rusi postradali. Oni zaboravljaju, da su prilike sad ipak sasvim drukčije. Ako pohod Rusa na Koreju baš i traži više žrtava nego u obično vreme, ipak brojevi neće biti ni približno tako strašni.