Povodom glasova o nameri bečkih merodavnih krugova da se u ovoj zgodnoj prilici Austro-Ugarska pomakne dublje na Balkansko poluostrvo, napisao je mađarski poslanik Vesi u svom listu „Budapešti Hirlap“-u opširan članak, kojim u ime mađarskoga naroda oštro napada takve smerove i traži da Austro-Ugarska ostane na miru. U tom članku iznosi Vesi zanimljive podatke o okupaciji Bosne i Hercegovine. Veli, kako mu je mađarski državnik Silađi pričao da je u glavi cara Franje Josifa još početkom sedamdesetih godina potpuno sazrela ideja o zauzimanju Bosne i Hercegovine. Čim je Austrija istisnuta iz nemačkog saveza počeo je bečki dvor pomišljati na ekspanzivnu politiku na Istoku, da nađe na Balkanu naknade za gubitke pretrpljene na Kenigrecu. Ideja prodiranja na Balkan dopadala se izvesnim krugovima na bečkom dvoru još i zato, što se time davala prilika da se razvije u velikoj razmeri i katolička propaganda među narodima evropskoga Istoka. Oba punomoćnika za berlinski kongres, grof Julije Andraši i grof Alojzije Karolji, dobili su uputstva da iz sve snage potpomognu poništenje San-Stefanskog ugovora, no da za to izdejstvuju kod Bizmarka i Bakonsfilda da se Bosna i Hercegovina ustupe Austro-Ugarskoj. Ovi su se i pogodili. No kad je došlo već do stilizacije člana u berlinskom ugovoru o ustupanju Bosne i Hercegovine, ustane iznenadno jedan od turskih punomoćnika, Karateodori-paša i izjavi kategorično, da se njegov gospodar neće ni po koju cenu da odreče suverenih prava nad Bosnom i Hercegovinom. Nastala je na kongresu opšta zaprepašćenost i jedino se Gorčakov maliciozno osmehivao. Grof Andraši povuče se s Bizmarkom i Bikonsfildom na poverljiv dogovor. Ovi nagovarahu Andrašija da pristave na okupaciju, jer će i u tom slučaju Austro-Ugarska ostati faktičan gospodar Bosne i Hercegovine za uvek. Andrati sv pozivao na svoje instrukcije, u kojima se govorilo jedino o konačnom prisajedinjenju Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj. Hteo je da traži nove instrukcije iz Beča. No Bikonsfild i Bizmark izjaviše da se nema kad za čekanje novih instrukcija, jer cela stvar može zbog toga propasti. Grof Andraši pristade najposle da uzme odgovornost na sebe lično i odmah izjavi u sednici, da se Austro-Ugarska prima okupacije Bosne i Hercegovine. No nije smeo da ide u Beč da o tom caru Franji Josifu referiše, nego je poslao s tom misijom grofa Karoljija. Franja Josif je bio neobično ljut što mu želja ne beše potpuno ostvarena i grof Andraši jedva mu je smeo posle dužeg vremena izaći na oči. No car mu to nije nikad oprostio. Andraši nije mogao više ostati ministar spoljnih poslova i u brzo posle toga morao je odstupiti.