Pre neki dan pozvaše me da brzo dođem jednoj bolesnoj gospođi. Dobila, vele, crveni vetar, pa traži što pre lekara. Kad sam otišao, našao sam je u krevetu. Lice joj otečeno, crveno, vrelo. Ona uplašena, uznemirena, vajka se kako je to mogla dobiti tu opasnu bolest. U sobi sedi nekoliko žena. Napravile ozbiljna, zabrinuta lica — žale je.
A ceo taj strah i cela parada bili su bez uzroka. Niti je ta gospođa imala crveni vetar, niti su joj komšike morale dolaziti na žaljenje i na kafu. Jasno se videlo, da je bila namazala lice nečim oštrim, ljutim, pa se koža zapalila, a oni pomislili da se razvio crveni vetar.
Raspitivao sam se i razmišljao, šta je to moglo biti, i najposle sam došao do uverenja, da je svemu bio kriv — rđav sapun. Jedva sam uspeo da mi žene u sobi to poveruju. U ostalom, možda su se one samo pravile da mi veruju, možda su se već unapred spremale da sutradan zovu drugog lekara, ako bolesnici ne bude bolje, Ali sutradan njoj je bilo dobro, i one su valjada došle do uverenja, da sam ja imao pravo.
Kad sam posle razmišljao o tom slučaju, opet mi je palo na um, kako se kod nas mnogo greši u tom pogledu. Svaka ženska s pravom želi da joj lice bude čisto, glatko, nežno. Može ona imati najpravilnije crte, ipak neće biti zadovoljna sa svojim licem, ako joj je koža rapava, ispucana, ili ako je masna, gruba, bubuljičava. I ne samo devojka i žena, nego je i mnogi mladić nesrećan što mu koža na licu nije lepa.
Niko od njih, međutim, ne pomišlja, koliko važnu ulogu igraju u tome ne pomade i kojekakve vodice za lice, već najobičnija stvar u kući — sapun. U tome se najviše greši. Pre svega mnogi ne znaju, kakav sapun treba da uzimaju, a zatim, mnogi ga pogrešno upotrebljavaju.
Domaćice mahom znaju kako se od prilike sapun pravi. Uzme se toliko i toliko loja ili masti, pa se to skuva sa toliko i toliko sode ili ceđa, i onda se dobije sapun. Tako se pravi sapun u kući, a tako od prilike i po fabrikama. Samo što se dobrim fabrikama najtačnije odmerava koliko sode treba da dođe na izvesnu količinu masti. I kvalitet sapuna zavisi od tog tačnog odmeravanja, samo od njega.
Kad se lepo udesi, da i masti i so i soda dođe upravo onoliko koliko treba, i da u sapunu ne bude nikakvih drugih, sporednih sastojaka, onda imamo dobar, t. zv. neutralan sapun. Kad se uzme sode ili ceđa više nego što je potrebno, onda se dobije oštar, ljut sapun, koji škodi koži. Kad se doda malo više masti, onda imamo mastan sapun, koji za izvesna lica takođe nije dobar.
Kao što rekoh, samo od toga zavisi, valja li sapun ili ne. Sve je drugo sasvim sporedno. Nikada ne treba gledati na cenu. I za jevtine pare može se dobiti dobar, neutralan sapun. Skup je sapun samo zato skup, što fabrikant troši mnogo na reklame ili što meće u njega fine mirise. A to ima neku vrednost samo za nos, ali za lice nikakvu. Ja bih mogao navesti firme, koje daju dobar espap, ali bi to ličilo na reklamu. Sem toga, svaki može i inače izabrati za sebe dobar sapun, samo ako pazi na dve stvari. Prvo, posle običnog umivanja koža ne sme ostati suva, rapava, kruta; drugo, sapun mora ostati od početka pa sve do kraja gladak jednostavan; ako se kruni i lomi, ako postane neravan, onda ne valja.
Naći dobar sapun, to je dakle prvi važan posao za onoga, koji hoće da ima lepu kožu na licu. Druga je važna stvar znati koliko i kako se valja njime umivati. Tu nema opšteg pravila za sve. Što je za jednog dobro, to drugom može škoditi. Ali i tu se je lako naći.
Svaki zna šta sapun radi s kožom: skida s nje mast i suši je. Ko dakle ima masno lice i debelu kožu, kome se po licu vide one poznate crne pegice (to su većinom ljudi crne kose), taj treba što više da upotrebljava sapun. Najbolje je da se u veče, pred spavanje umiva, i dobro da se isapuni. Ako mu po licu izbijaju i bubuljice, može po katkad da uzme i ljut sapun, samo ga mora ostaviti čim opazi, da mu se koža sasvim osušila i da se počela perutati. Takvim će licima dakle sapun dobro činiti. Razume se, da se tada ne sme upotrebljavati mastan sapun, pošto je lice i inače suviše masno.
Sasvim je druga stvar sa onim ličnostima (mahom plave ili otvoreno — smeđe kose), koje imaju tanku, finu, suvu kožu na licu. One se moraju kloniti suvišne upotrebe sapuna. Koža im je i inače suva, pa kad bi se često prala sapunom, ona bi ispucala, počela bi se perutati, a mogla bi i buknuti i zapaliti se. U svakom slučaju, oni nikad ne smeju upotrebiti ljut sapun, već samo neutralan ili mastan. Na to nije pazila ona gospođa, koju sam u početku spomenuo, i zato je stradala.