Odavno se već govori, da bi Beograd izumro kad se u njega ne bi doseljavao svet sa strane; izumro zato, što se u njemu više umire nego što se rađa. To, doduše, nije sasvim tačno, — ipak se i u Beogradu svake godine više dece rodi nego što se umrlih sarani. Ali ta razlika vrlo je mala, i Beograd, u ovom slučaju, ako ne bi baš opustio, bar na bi rastao.
Pa zašto je to tako? Zašto ćete od svakoga čuti, da je ljudski vek u našoj prestonici mnogo kraći nego u drugim, baš i većim varošima; da se kod nas više boluje no u drugim mestima; da se pre svega, tuberkuloza među nama tako odomaćila, da svaki treći čovek u Beogradu od nje umire? Zašto sve to?
Odgovor je vrlo prost. Ima u tome krivice i do države i opštine, može se njima u svakom momentu prebaciti, da nisu učinile sve što su mogle i što su bile dužne da učine za zdravlje ovoga sveta. Da ne ulazimo duboko u to pitanje, — dosta je samo neke stvari pomenuti: Beograd nema valjane bolnice, nema dovoljno parkova i igrališta za decu, nema narodne kujne, nema nijedne skoro zgrade sa dobrim sirotinjskim stanovima, nema narodnog kupatila, nema gotovo nijedne radionice koja ne bi ubijala onoga koji u njoj radi. Kao što rekoh, i državi i opštini može se s pravom prebacivati, da nisu obratile dovoljno pažnje na te potrebe beogradskih građana. Ali njihova je krivica srazmerno mala. Mnogo, mnogo veći greh nosimo mi sami koji u Beogradu živimo, i to svi mi, i veliki i mali, i muški i ženski. To se mnogome može učiniti netačno i neverovatno, ali, tako je.
Nigde u svetu, apsolutno nigde, nije država sama sobom bila u stanju da podigne zdravlje svojih građana, — da ih za života napravi zdravijim i život da im produži. Dok se sami građani nisu podigli da se o svom zdravlju staraju, dok sami nisu počeli o tome da misle i na tome da rade, dotle nikakvog uspeha nije bilo. Samo njihova inicijativa, privatna inicijativa bila je kadra nešto da stvori. I ona je, gde se javila, čuda stvorila.
Krajnje je vreme da i Beograđani pođu tim putem, — Beograđani, koji su već više puta dokazali da su u stanju izraditi čeka se zbiljski prihvate. Tek kad oni učine svoju dužnost, moći će od države i opštine s pravom zahtevate da ozbiljnije vrše ono što je na njima.
Da bi im očito pokazalo bedno stanje zdravstvenih prilika u Beogradu, i da bi svaki uvideo šta treba raditi pa da se toga spasemo, Društvo za čuvanje narodnog zdravlja priređuje danas u 31/2 sata po podne, u sali Velike Škole. Predavač je g. D-r M. Jovanović — Batut, profesor Higijene na Velikoj Školi.
Otidite na to predavanje.