Julijin riter

Juče je g. Steva Ćurčić objavio, kako će danas doneti članak o jednom neumesnom feljtonu, s takvom pompom, kao da obećava publici detaljan, ilustrovani izveštaj o poslednjem rusko-japanskom sukobu.

I, rihtig, taj je članak u današnjem broju izašao. Tu g. dr B. N. trza svoj ubojni mač u odbranu nejake gđice Petkovićeve.

Mi nalazimo, da je to sasvim prirodno, što jedan mlad, i u svakom pogledu zdrav, čovek zauzima za ovaku Juliju; ali on time nije učinio uslugu ni sebi ni svojoj štićenici. Svojoj štićenici time, što je konstatovao da ima telesnih mana, sravnjujući je sa grbavima i hromima — dok smo mi sasvim suprotnoga mišljenja — i priznajući i sam da Juliju nije dobro igrala. Sebi pak, jer je dokazao da se vrlo malo razume u pozorišnim stvarima, da labavo stoji sa srpskim jezikom — kojim njegov otac tako lepo vlada — i da je, jamačno, i suviše dokon, kad ga nije mrzelo, da o ovako neznatnim feljtonskim stvarima piše duge članke, dok je propuštao mnogo važnije pojave i u našemu društvu i u nauci, kad se trebao čuti njegov glas i kao stručno obrazovanog čoveka i kao pesnika.

Toliko za danas.